Slavni američki redatelj, scenarist i producent Robert Altman rođen je na današnji dan prije jednog stoljeća, 20. veljače 1925. u Kansas Cityju.
Robert Bernard Altman sudjelovao je u 2. svj. ratu kao pilot. Nakon rata studira tehniku na sveučilištu Missouri; potom radi kao novinar, te piše i objavljuje priče.
Godine 1946. s Georgeom Warrenom Georgeom piše sinopsis za film Tjelohranitelj Richarda Fleischera, a kao redatelj igranog filma debitira 1955. filmom Delinkventi (The Delinquents), kojim ne pobuđuje veću pozornost kritike kao ni sljedećim filmom - kompilacijskom Pričom o James Deanu (The James Dean Story, 1957., suredatelj s G.W. Georgeom).
Nakon toga Alfred Hitchcock ga angažira u svojoj tv-seriji Alfred Hitchcock vam predstavlja. Od 1957. do 1967. režira pojedine epizode u serijama Bonanza, Lude dvadesete i Autobusna stanica.
Filmu se vraća 1968. i režira dva naslova osrednje vrijednosti : Odbrojavanje (Countdown, 1968.) i Toga hladnoga dana u praku (That cold day in the park, 1969.).
Filmom M.A.S.H. (1970.) postiže veliki uspjeh kod kritike i publike i osvaja Zlatnu palmu u Cannesu - velik dio kritike ga proglašava najeminemtnijim predstavnikom modernog američkog filma.
U sljedećih 5 godina režira: Priviđenja (Images, 1972.), Kalifornijski poker (California Split, 1974.), tri žanrovski jasno profilirana filma - vestern Kockar i bludnica (McCabe and Mrs. Miller, 1971.), detektivski film Privatni detektiv (The Long Goodbye, 1973., prema romanu R. Chandlera) te gangsterski film Svi smo mi lopovi (Thives like us, 1974.).
Unosi značajke svog svjetonazora i stila: sklonost prema razaranju američkih mitova, usporavanje akcije naglašavanjem atmosfere i psihološke razrade likova, forsiranje slučajnosti čime se razbija kauzalnost naracije.
Vrhunac Altmanove redateljske karijere predstavlja film Nashville (1975.), gdje ocrtava svijet američke folk i country-glazbe, daje jetku sliku američkog društva i politike, osobito populizma.
Predstavnik je tzv. novoga Hollywooda, autor prepoznatljive poetike temeljene na tzv. mozaičnoj naraciji s većim brojem likova i fabularnih linija, sklon dekonstrukciji tradicionalnih žanrova npr. vesterna (Mc Cabe i gospođa Miller – McCabe and Mrs. Miller, 1971; Buffalo Bill i Indijanci – Buffalo Bill and the Indians, 1976., Zlatni medvjed u Berlinu) te detektivskog i gansterskoga filma (Dug oproštaj – The Long Goodbye, 1973; Lopovi poput nas – Thieves Like Us, 1974).
Nakon kreativne krize 1980-ih ponovno je privukao pozornost filmovima Igrač (The Player, 1992; nagrada za režiju na festivalu u Cannesu), ironičnim prikazom Hollywooda, Kratki rezovi (Short Cuts, 1993., Zlatni lav u Veneciji), prema novelama Raymonda Carvera, Gosford Park (2001), s radnjom u ladanjskom ambijentu engleske aristokracije 1920-ih (Zlatni globus za najblju režiju).
Godine 2006. je dobio počasnog Oscara za životno djelo. Preminuo je u Los Angelesu 20. studenog 2006. godine.
