Odrastao je pred kamerama, ali zbog jedne stvari žali: Slavko Štimac slavi 66. rođendan

Slavko Štimac, jedan od najprepoznatljivijih glumaca jugoslavenske kinematografije, slavi 66. rođendan. Iako je ostvario brojne nezaboravne uloge, njegova karijera započela je gotovo slučajno. Kao jedanaestogodišnjak iz Like na audiciji je pričao viceve, ne sluteći da će ubrzo postati filmska zvijezda.

Dječak iz Like koji je osvojio filmski svijet

Štimac je rođen 15. listopada 1960. u Konjskom Brdu pokraj Perušića. Odrastao je u Lici, gdje je svakodnevno pješačio nekoliko kilometara do škole, bio odličan učenik i volio stolni tenis.

Njegov život promijenio se kada je filmska ekipa redatelja Obrada Gluščevića došla u njegovu školu tražeći dječaka za glavnu ulogu u filmu ''Vuk samotnjak''.

Na audiciji održanoj na Plitvičkim jezerima pričao je viceve i osvojio glavnu ulogu. Film je snimljen 1972. godine i označio početak njegove karijere.

Uslijedile su uloge u filmovima ''Vlak u snijegu'', ''Salaš u Malom ritu'' i ''Specijalno vaspitanje''. Već kao dječak radio je s poznatim redateljima, a 1977. pojavio se i u američko-britanskom ratnom filmu 'Željezni križ' redatelja Sama Peckinpaha.

Od Dine do kultne rečenice ''I tata bi, sine''

Posebno mjesto u njegovoj karijeri zauzimaju filmovi ''Tko to tamo pjeva'', ''Sjećaš li se Dolly Bell?'' i ''Varljivo ljeto ''68''.

U Kusturičinu filmu ''Sjećaš li se Dolly Bell?'' iz 1981. utjelovio je sarajevskog mladića Dinu, dok je u filmu ''Varljivo ljeto ''68'' odigrao Petra, lika uz kojeg se veže legendarna rečenica ''I tata bi, sine''.

Kasnije je ponovno surađivao s Emirom Kusturicom u filmovima ''Podzemlje'' i ''Život je čudo''.

Jedna od zanimljivosti iz njegova života jest da nije prošao klasičan put glumačkog obrazovanja. Glumu je učio izravno na filmskim snimanjima.

U intervjuima je priznavao da mu je rano započeta karijera uskratila dio djetinjstva, druženja s vršnjacima i školskih izleta. Zbog čestih snimanja učio je tijekom stanki, ponekad i noću.

Za izniman doprinos filmskoj umjetnosti 2022. godine dobio je nagradu za životno djelo ''Pavle Vuisić''.