Enis Bešlagić o životu: "Danas svatko nekako gleda najviše sebe"

Čovjek s tisuću lica, a opet ga na ulici odmah prepoznaju. Glumac Enis Bešlagić sinonim je za optimizam, a ovih je dana ponovno posjetio Zagreb, i to sa svojom hit-predstavom "Da sam ja neko", koja i dalje puni dvorane diljem regije.

Iza njega je čak 450 izvedbi, a nastupio je i u slavnoj Sydney Opera House. No kako uspijeva zadržati istu energiju za svaku izvedbu?

"Ja svaki put ulazim s istim žarom, s istom tremom, svaki put bez obzira na to koji je broj izvedbe. Mislim da sam samo jednu predstavu odigrao s polovicom sebe jer sam bio fizički iscrpljen, ali sam shvatio da, dok se ja 100 posto ne unesem, niti publika ne može dobiti ono po što je došla", priznao je Enis.

U rujnu je svojom autorskom predstavom stigao i do pozornice Sydney Opera Housea, ostvarivši jedan od svojih snova. No za Enisa tu nema stajanja. Pogled mu je već usmjeren prema Broadwayu, a u planu je i turneja po Kini.

"Ne vjerujem da će me netko zvati da igram svoju predstavu na Broadwayu, ali imam referencu sad i iz Sydneya, pa ću aplicirati. Valjda od 17 dvorana tamo koje postoje, jednu ću dobiti, da to mogu gledati naši domaći koji tamo žive", otkrio je.

Planira turneju po Kini

"A turneja po Kini već je u planu. Ondje ima jako puno naših koji bi htjeli vidjeti predstavu, koji su mi rekli: 'Enise, ti samo dođi, mi ćemo ti sve srediti, dvoranu i sve'", dodao je.

No put do svjetskih pozornica nije bio nimalo jednostavan. Enis je odrastao u Tešnju, na sjeveru Bosne i Hercegovine, u vremenu kada, kako kaže, nije bilo obilja, ali je bilo više zajedništva. Danas nam se, smatra, mnoge stvari podrazumijevaju.

"Uđeš u prodavaonicu i mama kad te pošalje po krastavce, ti imaš tamo 15 artikala koje možeš kupiti, mlijeko, brašno. Čajevi su se brali, nitko nije kupovao čaj u vrećicama, a banane, ajme majko! Pa to je bilo, ako si dobio bananu, bio si najsretniji čovjek na svijetu", prisjetio se glumac.

Posebno pamti i vrijeme kada su se ljudi više družili i dijelili ono što su imali.

"Televizor, tko ga ima, kod njega se gleda utakmica. Tako su se ljudi i družili. Danas svatko nekako gleda najviše sebe, svi imaju svoje vrijeme, nitko nema vremena ni za koga drugoga, ali ja moram priznati da baš uživam u ovom putovanju, u ovom mirenju ljudi", ispričao je.

Zajedništvo i potpora važni su mu i u privatnom životu. Sa suprugom Sabinom ima kćer Asju i sina Maka, koji studiraju u Beču. Iako je Enis poznat po humoru i vedrini, kada govori o braku, naglašava da se prava bliskost ne pokazuje samo u sretnim trenucima, nego upravo onda kada život postane težak.

"Mislim da je nekako tajna kad ti imaš neku podršku, kad je imaš i u lošim situacijama koje se događaju. Lako je kad je dobro, ali treba malo i kada je loše pokazati da si ti tu s partnerom i da staneš iza njega", istaknuo je.

A kada je riječ o djeci, najvažnije mu je da izrastu u dobre ljude. Sve ostalo, kaže, doći će na svoje.

"Bog je dao ovu komunikaciju i telefone pa možeš s djecom stalno komunicirati. Ali ja sam u ovoj fazi sada nekako kada treba pitati djecu, kada su malo zreliji, stariji, o stavovima koje iznosiš, vremenima u kojima živiš. Lako je kada si ti pod majčinim krilom, tad je sve udobno i lijepo, ali kad trebaš ići u svijet, onda dolaziš među vukove", objasnio je Enis.

U slobodno vrijeme se prihvati građevine 

I dok ga posao vodi iz zemlje u zemlju, a raspored često ostavlja malo prostora za predah, kada uhvati slobodan trenutak, najradije se prihvati građevine i miješalice za beton.

"Ja sam odrastao na građevini, u nas je bila miješalica, sve. Ja sam odrastao u obitelji u kojoj se gradilo, radilo, nisam se nikada bojao uhvatiti lopate bez obzira na to što sam glumac. Ja se ni ne moram baviti ovim poslom ako će me nešto drugo ispunjavati", priznao je.

Od dječaka iz Tešnja koji je sanjao o kazalištu, preko nezaboravnog Šemse u "Našoj maloj klinici", pa sve do autorske predstave kojom puni dvorane, Enis je prošao put u koji i danas katkad teško može povjerovati, a iza svega stoji golem trud, piše Showbuzz. 

"Nismo mi na startnim pozicijama na istome. I bitan je taj zamah i trud da dođeš do nečega. Ja uvijek kažem, ja sam se toliko trudio da dođem do ovdje gdje jesam jer, da ja sada stanem, ja ću tebe prestići zbog samog tog zamaha kojim sam došao do ovdje", poručio je.

Njegov zamah ne staje. Nakon Sydneya čekaju ga ostale svjetske pozornice, a kamo god stigne, nastavlja širiti ono što ga najbolje opisuje – ljubav, optimizam i osmijeh.