Nema još ni dvije godine
Najputnica iz Ljubuškog: Malena Nala osvaja svijet!
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Još nema ni dvije godine, a već je obišla više zemalja negoli mnogi odrasli ljudi u cijelom životu: dok je bila u maminu trbuhu proputovala je Kirgistanom, sa šest mjeseci već je svojim očima gledala London i tražila medvjedića Paddingtona, s devet je mjeseci posjetila Svjetske nomadske igre u Turskoj, a već dva mjeseca kasnije Ryan Airom s roditeljima odletjela na Maltu.
Tri mjeseca nakon Malte Uskrs je dočekala u Skopju, nedugo nakon toga otisnula se malo južnije - u Napulj...
Nakon toga u svom je mladom (štoviše, bebinskom) životu skoknula u Finsku (Helsinki) i Litvu - bilo je to na blagdan Velike Gospe, da ne nazebe - a u listopadu stigla je vidjeti i Krakow u Poljskoj.
Njezin životopis čini još zanimljivijim to što će svoje dvije godinice napuniti - u osvit nove, 2024., naime rođena je prvog siječnja 2022. godine.
Najputnica 2023. godine
Ona se zove Nala Tomić, roditelji su joj Nada (37) i Slobodan (40). Slobodna Dalmacija ih je posjetila u njihovu stanu u Ljubuškom, kako bi upoznali djevojčicu koja je - pazite sad i ovo - osvojila nagradu za Najputnicu 2023. godine na najvećem regionalnom festivalu za putoholičare, Croatian Travel Festivalu u Šibeniku!
Nagrada nosi naziv Dijane Klarić, preminule putopiskinje i fotografkinje, koja je sa sestrom Majom - putopjesnikinjom - osmislila projekt Fotopoetika.
Mama Nada svoju je Nalicu prijavila iz štosa, veli.
"Palo mi je na pamet da je prijavim za Najputnicu kad sam vidjela u Londonu - gdje je i Nala bila čim se rodila - da medvjedić Paddington piše pismo tety Lucy", smije se djevojčičina mlada mama.
Tata Slobodan je inače prekaljeni putnik, nedavno se vratio iz Afganistana (gdje je ipak bio u muškom društvu, bez svojih djevojaka), a četiri godine prije Nalina rođenja - 2018. - boravio je i u najzatvorenijoj državi svijeta, Sjevernoj Koreji!
O svojim je putovanjima i avanturama već pisao, a samo najbolji prijatelji para znaju da su Nada i Slobodan u brak ušli na nekonvencionalan način: vjenčali su se u katoličkoj crkvi, ali u Africi, u Tanzaniji.
Drukčiji hercegovački svatovi
Tim su potezom, posredstvom svećenika-misionara don Velimira Tomića u sklopu go funding-kampanje napravili dobro djelo: novac kojega su im ljudi darovali za vjenčanje donirali su za izgradnju zvonika, ali dugoročno i uštedjeli, što ćemo pojasniti u nastavku.
Zanimljivo je da su ipak imali simulaciju "pravog hercegovačkog vjenčanja" - ali umjesto petsto uzvanika iz Hercegovine, s njima su feštali pripadnici nekoliko Masai-plemena. Nakon toga Bog ih je providio zdravom djevojčicom kojoj su nadjenuli ime Nala, što na swahiliju znači "lavica" i "kraljica".
"Tako se zvala i Simbina cura", namiguju Tomići, inače zaposleni u sektoru privatnog poduzetništva. To je dobra okolnost za povremeno izbivanje s posla radi putovanja ("love vikende", napominju), no ipak se prosječnom čitatelju nameće pitanje: odakle tročlanoj obitelji novac potreban za tako brojna putovanja?
"Dakle, mi smo kao prvo uštedjeli svojim vjenčanjem jer u Hercegovini postoji 'never ending circle' (neprekinuti krug, nap.a.) darivanja novca za vjenčanja, što mi nismo tražili jer smo se vjenčali nekonvencionalno. Oni koji su ipak inzistirali na 'kuverti', proslijeđeni su na zakladu za izgradnju zvonika u crkvi.
Dakle, osjećamo se rasterećeni obveze uzvratnog darivanja novca, što ne znači da ga nećemo darivati. To je kod nas u Hercegovini ukorijenjen običaj, koji realno nije uvijek praktičan", primjećuje tata Slobo.
Prioriteti
"Drugo, mi smo posložili prioritete. Ne kupujemo skupu odjeću ni obuću, ne patimo od visoke mode, ali volimo otputovati. Kad pogledate troškovnik, jedan fensi-izlazak čovjeka može koštati cjenovno kao cijeli naš obiteljski vikend na nekoj destinaciji. Osim toga, uvijek lovimo jeftine karte, putujemo samo s kabinskom prtljagom (u koju stavimo hranu za Nalu), a za djecu do dvije godine - to puno ljudi ne zna - putovanja su najčešće besplatna ili uz vrlo malu doplatu za dijete", napominje Slobodan.
Kirgistan je bio početak Nalina puta na Zemlji, rekosmo, mama ju je nosila u svom trbuhu. Zanima nas - zašto su išli baš u tu, ne odveć popularnu srednjeazijsku zemlju?
.jpg)
"Jednostavno, bilo je to doba korone i općih restrikcija na globalnoj razini, a u Kirgistan se moglo ući bez bilo kakvih ograničenja. Dakle, izbor je bio jednostavan", osmjehuje se tata Najputnice, koji je o Kirgistanu napisao i blog, nazvavši zemlju "četiri L": Lada, Landscape, Lakes i Lenjin.
Osim nabrojanih država, Nala je sudjelovala i na lokalnim utrkama i trailovima - što u nosiljci, što u kolicima - prepuzala je mnoge aerodrome i stekla odličan imunitet, nije joj se svidio sladoled od limuna u Napulju, ali je đir oko Vezuva bio zabavan, čim nauči pisati sigurni smo da ćemo štošta o svijetu oko nas čitati i iz Nalina pera!
Malena djevojčica
No, dok se to ne dogodi, ona je ipak još malena djevojčica, beba koju smo u jednom trenutku ulovili kako - u majčinu krilu siše mlijeko.
Pročitajte još
"Ona tako malo ogladni, pa navrati po marendu", osmjehuje se mama.
"To što još siše dosta nam olakšava život na putovanjima. Jede i drugu hranu, spremamo joj putem, ali moje mlijeko uvijek je siguran 'snack'", vedro primjećuje.
Jamačno će tako biti i za koji mjesec, kad "skoknu" do Maroka (blagdane će ipak vjerojatno provesti u rodnom kraju, otkrivaju Tomići).
Gdje se, pak, maloj Hercegovki i Zemljanki Nali najviše svidjelo, pitamo tatu Slobodana.
"Njoj je dobro svugdje gdje je mamina sisa, i gdje tata nosa", veselo će Slobodan, Nadin suprug i tata svjetske Nalice.
