U Novu godinu, svi ulaze s lijepim željama, okruženi dragim ljudima, u raspoloženju, a pripreme za 'najluđu' noć u godini već uvelike traju. Dočekivanje Nove godine svugdje u svijetu simbolizira zaboravljanje starih briga i kretanje u bolju budućnost, no jeste li se ikada zapitali kada se slavila prva Nova godina, tko ju je slavio, te kako se prije dočekivala Nova, a ispraćala Stara godina?
Slavlje ulaska u novo razdoblje je jedan od najstarijih običaja čovječanstva. Ravnajući se prema zvijezdama, bez čuda moderne tehnike, stari su narodi obilježavali prijelaz u novo razdoblje darujući se međusobno sitnicama.
Evo kako je sve počelo
Sve kulture i narodi koji koriste kalendar slave i vesele se Novoj godini. Neki kažu da su Kinezi prvi slavili Novu godinu, drugi su bili stari Germani ili Rimljani. Znamo da su Kinezi oduvijek poznavali svoju Novu godinu, koja dolazi poslije naše. Svečanosti su tom prilikom trajale nekoliko dana.
Povijest proslavljanja Nove godine nije pouzdano utvrđena, ali vjeruje se da su Babilonci bili prvi koji su slavili Novu godinu prije 4.000 godina, proslava je počinjala 23. ožujka, a trajala je 11 dana a svaki se dan drukčije slavio.
Stari Germani su počeli slaviti Novu godinu kao obilježje promjene godišnjih doba. Zima u njihovoj zemlji počinje otprilike sredinom studenoga, a to je bilo doba kad su stanovnici sakupljali žetvu. Budući da su se tada svi okupljali, radosni zbog obavljene žetve i odmora koji je nastupao, veselili su se, pa je tako i nastao njihov blagdan, početak Nove godine, premda je mjesec bio studeni.
Rimljani su također slavili Novu godinu, ali se njihov kalendar mijenjao sa svakim novim vladarom, sve dok imperator Julije Cezar, 36. god. pr. Krista, nije odredio 1. siječanj za početak Nove godine. Inače nova godina je kod Rimljana bila posvećena Janusu, bogu s dva lica od kojih jedno gleda naprijed, a drugo unatrag. Za njih je Nova godina predstavljala simbol početka novoga života i novih nada za budućnost. Ovaj običaj i značenje što se pridavalo Novoj godini ostali su sve do danas. Zbog toga i mi dočekujemo Novu godinu veseli i sretni, jer se nadamo da će nam donijeti sve najljepše i da će biti puno bolja nego prošla.
Za katolike i protestante novogodišnja je noć uspomena na svetog Silvestra, 34. papu nakon sv. Petra, prvog koji je preminuo prirodnom smrću, 31.12.335.g. U Europi se 1. siječanj slavi od 7. stoljeća, a javno ga se počelo ga se slaviti u Francuskoj tek 1563.godine.
Rusi su sve do 10. stoljeća slavili Novu godinu 1. ožujka, kao dolazak proljeća. Slavili su u čast Sunca a njihovi obredi su imali magijsko značenje. Suvremenici, dobri poznavaoci mitologije i simbologije, kažu da Nova godina simbolizira regeneraciju univerzuma, obećanje novog rasta, čežnju za obnovom i počinjanje iznova.
Vjerovanja, praznovjerje, običaji diljem svijeta
Praznovjerni ljudi vjeruju da će događaji koji se dogode prvog dana nove godine imati utjecaj na događanja tijekom cijele godine i da ćemo ono što učinimo na dan Nove godine činiti tijekom cijele godine.
Na primjer, u prijašnjim vremenima je čestitanje na početku godine imalo značaj sigurne čarobne snage, a ne samo odraz uljudnosti.
- Prema nekim vjerovanjima na 12. zvuk ponoćnog zvona valjalo je skočiti sa stola ili stolice što je donosilo sreću u budućnosti.
- Pucnjavom i pucketanjem bičem tjerali su se zli duhovi (danas se to čini bacanjem petardi ili pucanjem iz pištolja, ali su se razlozi zaboravili).
Stari Rimljani su imali običaj da se žrtvuju i dobro ponašaju kroz cijeli siječanj kako bi umilostivili boga Janusa da im podari sretnu godinu. U početku su se darivali samo rođaci, da bi kasnije rimski zakon propisao da se treba darivati (vrsta poreza) i car (otuda običaj darivanja i posjećivanja rođaka i prijatelja na dan Nove godine).
Običaj starih anglosaksonaca da se ispija zdravica uz iskazivanje najboljih želja ostao je do danas i raširio se u mnoge zemlje (prilikom nazdravljanja treba uliti piće u čašu i staviti je na stol i nikako ne pružati praznu čašu pa onda u nju sipati piće).
Buka koja se pravila u ponoć puhanjem u rog i zvonjenjem zvonima i loncima imala je za cilj da odagna zle duhove iz stare godine.
Stari Slaveni su obožavali vatru kojoj su pridavali natprirodne moći. Ukrašavali su trešnjeva stabla i palili svijeće u čast bogova plodnosti. Vatrom su istjerivali zle duhove, odvraćali nesreću od doma i prizivali dobre sile.
- U mnogim zemljama se vjeruje da osoba koja prva prekorači prag u novoj godini donosi manje ili više sreće. Smatralo se da je najbolje da to bude tamnokos muškarac, a ako još pokloni nešto od hrane, da će čitave godine donijeti blagostanje i sreću domaćinstvu koje je posjetio. Plavokos muškarac ili udovac nisu bili poželjni, a pogotovo ne riđokos koji donosi nesreću. Da se izbor ne bi prepuštao sudbini i zla sreća zakucala, postojao je običaj unajmljivanja "odgovarajuće" osobe koja je trebalo da se pojavi u pravom trenutku.
U novogodišnjoj noći Japanci iznad vrata svojih domova vješaju konopac koji će im donijeti sreću. Kada otkuca ponoć počnu s glasnim smijehom, koji bi im trebao donijeti radost i smijeh u Novoj godini.
Nizozemci na ulicama pale jelke, kako bi "otjerali zle duhove".
Švicarci slave pod maskama, oblačeći kostime koji simboliziraju dobre i zle duhove, od kojih bi trebali ostati samo oni dobri u Novoj godini.
U Španjolskoj je tradicionalno konzumiranje grožđa. Prije nego otkuca ponoć, Španjolci pripreme 12 grozdova, koje pojedu u trenutku ispraćanja stare i dočeka Nove godine, svaki grozd za jedan mjesec u godini.
U Velikoj Britaniji se vjeruje da prva osoba koja u Novoj godini uđe u kuću donosi sreću, tako da tu osobu darivaju s novcem ili kruhom i slatkišima.
Nova godina, bez obzira kada je slavili ili s kojim običajima ju dočekali, uvijek je simbol novog početka, novih mogućnosti i prilika koje želimo u životu za nas i naše bližnje. Vjerujemo da ćete u nju ući veselo, zaboravljajući na brige i kao stoljećima prije toga, opušteno, uz malu sitnicu za bolji početak.
Sretna vam Nova godina!
