Bio je slikar djetinjstva i snova

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na današnji dan prije 135 godina, 7. srpnja 1887. u bjeloruskom Vitebsku rođen je slavni slikar Marc Chagall (pravim imenom Mojša Zaharavič Šahałaŭ).

Rođen je kao najstariji sin od devetero djece u siromašnoj židovskoj obitelji.

Chagall je 1907. godine započeo studij na Carskoj školi za lijepe umjetnosti u St. Petersburgu. U listopadu 1909. je u kući neke prijateljice u Vitebsku upoznao Bellu Rosenfeld u koju se zaljubio.

Nakon studija je već počeo sticati ugled, kada mu je darežljivi pokrovitelj Max Vinaver osigurao sredstva kako bi se nastanio u Parizu, tada neprimjepornom umjetničkom središtu zapadnog svijeta.

Zbog izbijanja Oktobarske revolucije u Rusiji, Chagall se s obitelji u Parizu nastanio tek 1922., kad je njegova umjetnost u Sovjetskom savezu proglašena nepoželjnom, te je obitelj emigrirala u Francusku.

Zajedno s Picassom, Braqueom i ostalim, sada legendarnim ličnostima (kubizam i njegovi izdanici promijenili su likovnu umjetnost iz temelja), Chagall je tijekom svojih pariških godina i poslije upotrebljavao moderne tehnike, iako nikada nije napustio osobni izraz koji je već bio izgradio.

Godine 1937. Chagall dobiva francusko državljanstvo – povlastica uskoro poništena početkom Drugog svjetskog rata, kada Francuska, poražena njemačkim "Blitzkriegom", biva podijeljena između nacista i kolaboracijskih vlasti.

Chagall je sporo shvaćao opasnost svojega položaja i kao Židova i kao umjetnika kojeg su nacisti proglasili izopačenim. Zaista, bio je uhićen u travnju 1941., ali je pušten zahvaljujući američkom posredovanju te žurno, drugi put, odlazi u izbjeglištvo.

Proveo je ratne godine u Sjedinjenim Američkim Državama potišten ne samo zbog vijesti o ratu već i zbog Belline nagle smrti 1944. Nakon nekoliko godina s Engleskinjom Virginiom Haggard ostvario je novu vezu, koja je trajala do 1952.

U međuvremenu se 1948. vratio u Francusku, te se zauvijek nastanio na jugu zemlje. Premda je putovao diljem svijeta, dani progonstva i izbjeglištva su iza njega. Brak s Valentinom Brodsky donio mu je postojanost koju je trebao.

Chagall je formirao osebujan likovni izraz u ozračju kubizma, ekspresionizma, simboličnog misticizma i nadrealizma.

Nadahnut ruskim pučkim legendama i folklorom, trajno opsjednut uspomenama na provincijski židovski okoliš iz djetinjstva u Vitebsku i fantazmagoričnim priviđenjima, rafiniranom je senzibilnošću i imaginacijom stvorio originalna umjetnička djela, koja fasciniraju mješavinom groteske i senzibilne poezije te osebujnim koloritom.

Slikama i ilustracijama djela (La Fontainea, N. V. Gogolja) stvara morbidan i melankoličan svijet, u kojem se isprepleću san i java, realno i irealno (Autoportret sa sedam prstiju, Zaručnici, Ja i moje selo, Bijelo raspelo, Slušajući pijetla).

Radio je freske u pariškoj Operi (1963) i novoj zgradi Metropolitan Opere u New Yorku (1966), vitraje u katedralama u Metzu, Reimsu, sinagogi u Jeruzalemu (1961) te u Palači UN-a u New Yorku.

Radio je također scenografiju za ruske balete te kazališne predstave u europskim i američkim kazalištima.

Chagallov muzej otvoren je u Nici 1969.

Preminuo je 29. ožujka 1985. godine u Venceu.

(Izvori: Wikipedia i Hrvatska enciklopedija)