Iz knjige ''I ovo je Mostar''
Kako je nastala Radobolja i zašto se baš tako zove?
Tekst članka se nastavlja ispod banera
U knjizi ''I to je Mostar'' autora Alije Cigića i Ante Miškovića nalazi se više zanimljivih priča o Mostaru, njegovim naseljima, rijekama, ljudima i običajima.
Jedna od zanimljivijih je ona o postanku Radobolje i njenzina imena.
Dva su to teksta koja potpisuju Gradimir Gojer, a koja je objavljena u listu ''Nova Sloboda'' 2005. godine te Ivan Zovko, čiji je tekst ovjavljen u Glasniku Zemaljskog muzeja 1889. godine.
Pročitajte još
''Još u staro vrijeme bila je po cijelom širokom svijetu nastala velika suša. Sve rijeke po svoj zemlji bil esu presušile. Ljudi i hajvan skapavali su po putovima od silne žeđi i vrućine. Žito i sve mlive bile su preplanule da od njih nije više bilo ni glasa ni traga.
Nad tim Božjim bičem narod se skamenjivao kao crn akukavica, i molio Boga da ga na čas prije od te pokore izbavi.
Vruće i pobožne molitve svide se Bogu i on pošalje anđela da njima jedinim (onim kojim Radobolja koristi) dade vode i više nikome je je htio, da i dalje ostane suša i žega po svekolikom svijetu, dok se god ljudi ne obrate i ne poboljšaju.
Po zapovijedi Božji anđeo siđe na zemlju i udari zlatnim štapom o jednu pećinu i odmah voda poteče. Svijet navali hrpimice da se okrpijeti i napoji marvu.
Radi bolje
Tko bi god dolazio, anđeo bi ga, koji je sa zlatnom šipkom stajao na kamenu, opomenuo, neka se požuri, govoreći ''Radi bolje''.
Jedan između svijeta upita anđela ''Zašto da hitimo, božji anđele''. Anđeo mu odgovori da će opet udariti štapom da presuši voda. Na to sav narod popada ničice na zemlju i stane se moliti bogu da se to ne dogodi. Bog im usliša molitvu i tako voda ne prestade teći. A od anđelovog ''Radi bolje'' ostane i ime rijeci Radobolja'', piše Ivan Zovko.
Gradimir Gojer, pak, navodi, kako je ova rijeka nekada bila prava blagodat za Mostar i njegovu užu okolinu.
''Od njezina izvora ispod brežuljka Mikuljača u Ilićima pa do ušća ima pet kilometara. Prije nego što bi se ulila u Neretvu, voda Radobolje koristila se višestruko: natapala je mostarske bašće i vrtove, pokretala brojne mlinice, stupe i kola za navodnjavanje.
Još i za turske uprave u ovim krajevima postojao je vodovod koji je crpio vodu iz ove rijeke i opskrbljivao vodom zapadnu, a dijelom i istočnu obalu Mostara...'', navodi Gojer u tekstu iz 2005. goidine.
Dalje Gojer piše:
''Kada bi na jedno mjesto, netko, sabrao sve tekstove, sve filmske i televizijske storije, upriličene u čast, poptuno nezasluženo, 'drugoplane' mostarske rijeke Radobolje, mogao bi se vidjeti potpuni analogizam njenog 'autsajdera' u odnosu na veličanstvenu Neretvu.
Rijeka dragulj
Radobolja je rijeka dragulj. Radobolja je rijeka koja ima naziv sastavljen uz fantastično joj pristajućih riječi - rado i bolje... K tomu, ovaj joj naziv apsolutno pristaje.
Radobolja je rijeka koja nema samo i isključivo predznak rijeke. Ona je prije svega čudo prirodnog egzaltuma, božije davanje, i nada sve gotovo sneni intonativ cjelokupne mostarske doline. Kako god okrenuli, Radobolja predstavlja teatarsko-filmski prolog za moguća scenska događanja.
Nema niti jednog grad au svijetu u čijem centru se tako dvije lirične i dramatične rijeke ulijevaju jedna u drugu. I to sve pokraj Starog mosta.
''Narodna pjesma veli: ''...što li mi se Radobolja muti...'', ''Ne ovlim čuti da se Radobolja muti nikada... Jer, i tada se''... ''draga na me ljuti...''.
No, stvar je vrlo ozbiljna. Ne sačuva li ova generacija ovu biser rijeku, bit će kasno za sve druga pokušaje, koji će doći iza nas'', piše Gojer.
