Dan kad je rođena glasovita spisateljica iz viktorijanskog razdoblja

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Charlotte Brontë je jedna od najglasovitijih spisateljica tzv. viktorijanskog razdoblja i jedna od rijetkih spisateljica iz 19. stoljeća koje su se proslavile još za života.

Uspjeh i ugled Brontëove doista su zapanjujući imamo li na umu činjenicu da je, u usporedbi s njenim hiper-produktivnim suvremenicima/cama poput Elizabeth Gaskell ili Charlesa Dickensa, njen književni opus relativno skroman (četiri romana, nešto poezije i kratkih priča), a njena slava najvećim djelom počivaju na jednom jedinom romanu – Jane Eyre.

Charlotte Brontë rođena je na današnji dan, 21. travnja 1816. godine u seocetu Thornton kao treće dijete Patricka i Marie Brontë (r. Branwell). U osmoj godini, Charlotte sa sestrama Mariom, Elizabeth i Emily upisuje školu za svećeničke kćeri Cowan Bridge.

Zbog nepovoljnih higijenskih uvjeta u školi, Maria i Elizabeth obolijevaju od tuberkuloze i nedugo zatim umiru. Obrazovanje četvero preostale djece nastavlja se kod kuće. Patrickovi nazori o odgoju prilično su liberalni pa djeca uživaju punu fizičku i intelektualnu slobodu.

Olovni vojnici kao inspiracija

Događaj iz djetinjstva Brontëovih koji je odigrao osobito važnu ulogu u razvoju njihovih literarnih ambicija bila je kutija olovnih vojnika koju Charlottein brat Branwell dobiva na poklon.

Vojnici su, naime, postali nepresušno vrelo inspiracije za djecu koja ih pretvaraju u junake svojih priča i pjesama, kreirajući čitave svjetove za svoje 'mladiće': imaginarnu afričku koloniju Staklograd, te daleke zemlje Angriu (o kojoj pišu Charlotte i Branwell) i Gondal (djelo Emily i Anne).

Charlotte nastavlja formalno obrazovanje 1831. godine, ovoga puta u školi Roe Head. Nedugo po završetku školovanja, Charlotte dobiva mjesto učiteljice u Roe Headu.

Posao joj, međutim, ne pričinjava zadovoljstvo. Posao učiteljice za nju je "žalosno ropstvo" koje guši njene kreativne impulse ne ostavljajući joj dovoljno vremena za pisanje. Unutarnja rastrganost između umjetničkih poriva i praktičnih (financijskih) potreba u kombinaciji s čežnjom za domom i obitelji dovode do depresije.

Zaključivši da učiteljsko zvanje ipak nije za nju, Charlotte se napokon odvažuje okušati u profesionalnim literarnim vodama. 1837. godine ona i Branwell šalju svoje pjesme na uvid vodećim pjesnicima onoga vremena: Williamu Wordsworthu (Branwell) i Robertu Southeyju (Charlotte).

Književne ambicije Charlotte Brontë dobivaju novi polet kada 1845. slučajno otkriva Emilyine pjesme. Oduševljena Charlotte nagovara sestru da ih objavi, a naposljetku Brontëove odlučuju prirediti zajedničku zbirku pjesama, na kojoj se potpisuju kao Currer (Charlotte), Ellis (Emily) i Acton (Anne) Bell.

Objavljena 1846. godine, zbirka Brontëovih prolazi uglavnom nezapaženo: prodana su svega dva primjerka, napisane samo tri kritike.

Prvi roman - veliki uspjeh

Ipak, ohrabrene književnim debijem, sestre kreću u potragu za izdavačima za svoje romane. Charlottein Profesor (The Professor) isprva nailazi na negativne reakcije.

Nakon devet odbijenica, na adresu Brontëovih napokon stiže povoljan odgovor: iz izdavačke kuće Smith, Elder & Co. javljaju da nisu zainteresirani za Profesora (koji će svjetlo dana ugledati tek 1857.), no, rado bi objavili i kakvo drugo Charlotteino djelo. Kao odgovor dobivaju rukopis romana Jane Eyre.

Roman je objavljen u listopadu 1847. (i opet pod pseudonimom Currer Bell) i odmah postaje pravi-pravcati best-seller.

Priča o neuglednoj guvernanti oduševila je javnost i izazvala niz debata: uglavnom se raspravljalo o 'nemoralnosti' romana (glavni muški lik vjerojatno ima izvanbračno dijete i želi oženiti junakinju iako je već oženjen) i spekuliralo o pravom identitetu (poglavito spolu!) autora.

Odlučna u namjeri da uspije kao pisac (a ne ženski pisac), Charlotte odbija otkriti identitet Currera Bella.

Nove obiteljske tragedije, udaja i smrt Charlotte

Radost zbog književnog uspjeha ubrzo potamnjuje novi val obiteljskih tragedija.

Charlottein jedini brat Branwell, umro je u rujnu 1848., od kroničnog bronhitisa i pothranjenosti, pogoršane teškim opijanjem, iako je Charlotte vjerovala da je umro od tuberkuloze. 

Nedugo nakon Branwellove smrti, Emily obolijeva od tuberkuloze i umire 19. prosinca 1848. godine. Nekoliko mjeseci kasnije umire i Anne (28. svibnja 1849.).

Iako nastavlja pisati (1849. izlazi joj roman Shirley), Charlotte zapada u sve težu depresiju, ali 1853. godine objavljuje roman Villette, uvelike inspiriran životom u Bruxellesu.

Objavljivanju romana prethodila je nova bračna ponuda: ovoga puta prosac je kapelan i suradnik Patricka Brontëa Arthur Bell Nicholls. Charlotte odbija prosidbu, no, s vremenom se predomišlja i 29. lipnja 1854. godine udaje za Nichollsa.

Novopečeni suprug ne smatra da su bračne i literarne dužnosti nespojive, pa Charlotte nastavlja pisati (dva poglavlja romana Emma objavljena su posthumno).

Međutim, njezina trudnoća izaziva nepredviđene i u konačnici fatalne komplikacije: Charlotte Brontë umire 31. ožujka 1855. godine, u 38. godini života. OPŠIRNIJE