Lorca
Dan kad je rođen jedan od pjesničkih stupova XX. stoljeća
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Španjolski književnik Federico García Lorca rođen je na današnji dan prije 125 godina, 5. lipnja 1898. u mjestu Fuente Vaqueros kod Granade.
Ovaj veliki pjesnik i dramatičar, jamačno je najpoznatiji španjolski književnik XX. stoljeća.
Godine 1919. radi studiranja književnosti i prava odlazi u Madrid, gdje se upoznaje i druži s mnogim tadašnjim španjolskim intelektualcima. Ondje upoznaje umjetnike i buduće prijatelje Luisa Buñuela i Salvadora Dalíja.
Pjesma suhe narandže
Drvosječo,
posijeci mi sjenu.
Oslobodi me muke
da se vidim bez plodova.
Zašto se rodih između ogledala?
Dan me okreće.
I noć me oponaša
u svim svojim zvijezdama.
Hoću živjeti a da se ne vidim.
Mravi i slak
sanjat ću da su
moje lišće i moje ptice.
Drvosječo,
posijeci mi sjenu.
Oslobodi me muke
da se vidim bez plodova.
Svoje slikarsko i glazbeno znanje i senzibilitet iskoristio je zanimanjem za pučko pjesništvo i osobiti andaluzijski pučki glazbeni izraz, cante jondo, pretvorivši ih u izvor pjesničkoga nadahnuća.
Glazbu je učio kod Manuela de Falle, koji mu je usadio ljubav prema narodnoj pjesmi i usmjerio ga ka skupljanju narodnoga blaga.
U 1930-ima prokrstario je Španjolskom kao voditelj studentske kazališne družine "La Barraca", prikazujući širokoj publici najbolja djela Zlatnoga vijeka.
Pročitajte još
Sa skupinom u kojoj su bili R. Alberti, P. Salinas, D. Alonso i drugi, pokrenuo je revalorizaciju književne baštine, poglavito L. Góngore. Ta se skupina, poznata kao Generacija ’27, povezala s europskim avangardnim pokretima.
Kao osvjedočenog antifašista ubili su ga u građanskome ratu frankisti, bojeći se njegova utjecaja na raspoloženje naroda. Datum njegove smerti je 18. kolovoza 1936. godine.
Prve zbirke pjesama: Knjiga pjesama (Libro de poemas, 1921), Prve pjesme (Primeras canciones, 1922., izdane 1936), Pjesme (Canciones, 1921–24., izdane 1924). Najpoznatiji su Lorkini stihovi iz zbirki Poema del cante jondo (1931) i Prvi ciganski romancero (Primer romancero gitano, 1928). Potonja izdanja nose poznati naslov Romancero gitano.
U njima je najvidljiviji utjecaj andaluzijske pučke kulture. Godine 1934. objavio je dulju pjesmu Tužaljka za Ignacijom Sánchezom Mejíasom (Llanto por la muerte de Ignacio Sánchez Mejías), u kojoj je do savršenstva doveo ritam i asonantnu rimu; 1940. u Meksiku posmrtno je objavljeno glavno pjesničko djelo Pjesnik u New Yorku (Poeta en Nueva York), pjesnička transpozicija privlačnosti i odbojnosti susreta s metropolom anglofone Amerike i nadolazećega svijeta.
Prva mu je drama Mariana Pineda (1928); slijede Gospojica Rosita, usidjelica ili Jezik cvijeća (Doña Rosita la soltera o El lenguaje de las flores, 1935) i dr.
Najpoznatije su: Krvavi svatovi (Bodas de sangre, 1933), Jalovica (Yerma, 1934) i Dom Bernarde Albe (La casa de Bernarda Alba, 1945), sve tri s temom žene u konzervativnoj sredini. U njima je tragika sudbinâ neopoziva, kao u grčkoj tragediji.
García Lorca i danas je jedan od pjesničkih stupova XX. stoljeća na Zapadu.
