Kad je duvanjski vrh HDZ-a osnovao novu stranku u kampanji su za sve što je loše napadali one prije sebe. A oni prije njih bili su oni. Tako se u na sjednici Skupštine HNŽ-a posvećene obrazovanju, a u kojoj se skoro zabranila priča o štrajku prosvjetara, optuživalo neke prije ovih sad. Iako su prije ovih sada bile iste politike i u pozadini isti ljudi.
Teško je bilo gledati zastupnike koji su beljezgali o obrazovanju kao najlošiji đaci kada beljezgaju sve i svašta ne bi li zbunjeni i izmoren glupošću profesor odahnuo i zaoblio dvicu u dnevniku.
Lupali su zastupnici sve i svašta, lupali su i vrhovi Skupštine, ministarstva i Vlade sve i svašta i nikakav zaključak nije donesen osim da su prosvjetari krivi što štrajkaju, djeca što ne uče a neke nevidljive sile što su škole takve kakve jesu i što se natrpavaju kadrovima.
Sve što je na Skupštini predloženo kao rješenje problema nema nikakvih rokova i uvrijeđena vlast, kojoj smetaju naslovi u medijima a nije sigurna može li odgovoriti je li obrazovanje zakonito, može opet razvlačiti ovo gradivo koliko hoće.
Neće vlast priznati da krši zakone jer ne osigurava besplatne obroke djeci, da roditelji plaćaju puno toga što bi trebalo biti besplatno i da gospoda koja se hvale da nisu pisala zadaće u školi, a sada su zastupnici, nisu dorasla da rješavaju naše probleme.
I na višim razinama nedorasli likovi se bore. Koalicija je pukla, traže se smjene, građani se nagovaraju na bojkot prodavaonica. Nitko da se poziva na bojkot uništavanja budućnosti za koje će likovi iz naših priča, poput nevještog majstora, optužiti one prije sebe.
Partneri koju su vlast opet vratili u žanr sapunice šamaraju se priopćenjima. Svi bi sve rušili ali ne zna tko će graditi. Pitanje je i ima li se ovdje išta graditi više?
SDA neće u vlast, opozicija u Republici Srpskoj hoće. Svi su dobili odgovor bez riječi iz Mostara. Dragan Čović otišao je bez izjava nakon sastanka s Miloradom Dodikom u restoranu u kojem su pale mnoge odluke. A nisu bile p'janske. Čovićeva šutnja sve je rekla.
Građani lajkaju ideje o bojkotu prodavaonica. Nitko ne lajka najavu da su u proračunu potvrđena povećanja plaćama onima na federalnim jaslama. Nakon galama o minimalcu, zasitili smo se priča o novcu.
Šutnja u Srbiji i studentski bunt kakvog studenti po bosanskohercegovačkim otupjelim učionicama mogu učiti samo iz udžbenika (ako im ga proda profesor) natjerala je premijera da podnese ostavku i da Srbija ostane bez Vlade a da predsjedničke usne još više nateku od nemoći.
Mi svoje premijere, a imamo ih na izvoz, ne možemo natjerati da nam kažu kako troše naš novac ni da nam naš novac vrate kamo li da ih natjeramo da odu.
Počelo je. Građani oštećeni u poplavama iz listopada prošle godine, počeli su mahati papirima na kojima se kriju prevare. Pomoć, tvrde, dobivaju oni koji su bliski stranci a koje uopće nisu dotakle vode i klizišta. Dotakla ih je naklonost vlasti da misli samo na svoje. Ponovit će se priča iz 2014. godine koja je završila tako da nitko ne zna gdje je završila polovina pomoći nakon poplava.
I nitko ništa. Od silnih lajkova pod hrabrost srbijanske mladosti ne vidimo sami sebe.
U Trebinju se prosvjeduje zbog premlaćivanja dječaka. Mostar bi se trebao postidjeti svoje šutnje zbog pretučenog dječaka, mrtvih beba u bolnicama, pogibije djece u padu zrakoplova bez krivca, silnih zlostavljanja po školama koje kriju podobni ravnatelji, preskupih studentskih školarina i vlasti koja nema doticaja sa stvarnošću.
Ili koja plaća medije da šute, i plače kad progovore.
Prolaze zakoni, ali zagrljaji koalicijskih partnera ne prolaze. Još jedni reže na druge, drugi laju na treće i maše se rukama – netko za spas, netko za europske zakone, netko za odmahivanje.
Milorad Dodik tvrdi da je SDA, kojoj su puna usta države, a možda i zemlje, tražila da SNSD zablokira donošenje europskih zakona. Neki ne znaju nego funkcionirati u krizi.
Vlak je napokon prošao. Sanacija pruge nakon poplava je dovršena. Ne znamo za koliko novca, ali znamo za koliko vremena. Moglo je to, kažu stručnjaci, puno ranije i puno brže. Lobiji su čudna stvar.
Ovime bi mogla biti završena priča o tragediji u jablaničkom kraju. Nitko ne spominje kamenolom ni istragu koja bi mogla dovesti do onih koji su kamenolom nad glavama ljudi proglasili općim interesom a koje su potopljeni ljudi vratili u vlast.
Nitko ne spominje ni druga mjesta na tom području koja nitko ne obilazi niti obnavlja. Dovoljno je pročitati izvješće o stanju na putevima i vidjeti da je cesta od Jablanice prema Blidinju još uvijek službeno zatvorena za promet. Opet čekamo neku donaciju u radovima i usluge koje ćemo platiti više nego što koštaju radovi.
U federalnom Domu naroda, baš kao i u Federaciji, uvijek je napeto. Usvojen je proračun kojim se mnogi hvale, ali su zapela neka važnija pitanja pa se skoro počelo galamiti o tajnim silama koje zakazuju sjednice u tajnosti. Kao da postoji neka sila da ovo dovede u red.
Građani bojkotiraju prodavaonice. Javljaju se i političari koji kažu da su građani u pravu i da je sve skupo. Javlja se i Sebija Izetbegović koja kaže da ne bi bojkotirala trgovine nego vlast. Iako je i ona vlast i iako ona parkira skupi automobil na trotoar pred prodavaonicom.
Čekamo rezultate bojkota. Skoro kao rezultate izbora.
Dragan Čović je odlučio. Koalicije nema, partnera ima. Nema rastavljanja, ako nitko ne zna kako sastaviti i nema uzmicanja ako je pao dogovor. Sve to, naravno, uz poštivanje hrvatskih interesa. Kad bi interesi mogli govoriti, bilo bi zanimljivo čuti tko ih u galami o nepoštivanju ne poštuje.
Prošao je najduži mjesec u godini. Ljudi se vraćaju među skupe proizvode ispod kojih su ili ssvemirske brojke ili lažna sniženja. Vlast tvrdi da su se trgovački lanci dogovorili da dignu cijene. Tako to ide u državi, kojoj su usta puna zemlje, u kojoj se vlast ne može dogovoriti.
Ucviljeni očevi, Memić i Dragičević, o čija se leđa obio sav jad ove zemlje i dokaz kako velikima nitko ne može ništa, najavili su da će krenuti s osvetom svojih sinova. Javno, pred kamerama, uz novinarsko mrcvarenje pitanjima o njihovom jadu, najavili su kako će odgovorni za smrti njihove djece biti smaknuti.
Država je uzela daljinski i prebacila na drugi kanal.
Nakon subotnje kupovine poslije bunta u petak, u neradnoj nedjelji, najavljuje se novo poskupljenje kruha. Nenajavljena nitko ne spominje.
Država je uzela i zagrizla kolač.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.
