Zadnjeg radnog dana pred novu godinu nerada, federalna je Vlada pripremila džepove za privremeno financiranje, produžila rok u kojem poslodavci mogu dati neoporezivu i zaboravljenu pomoć radnicima te odredila minimalnu plaću koja može biti isplaćena u ovom entitetu.
Zaokruživanje granice jada na tisuću maraka ispada kao neka čestitka preko tuđih leđa. Vlada tvrdi da je to velika odluka za veliki korak naprijed ali se nije sjetila da nakon velikih odluka treba stati pred mikrofone i javnost i izložiti se pitanjima jer mnogima ništa nije jasno.
Javnost je dobila još jedno priopćenje i opet nitko nije stao pred mikrofone samo da bi još jedan jad prikazan manjim nego što jeste. Naime, Osman Mehmedagić Osmica nema nikakve desetke. Čovjek koji je vodio obavještajnu službu, krojio mnoge sudbine i prosipao pamet nema nikakvu diplomu. Ustvari, ima lažnu. Podiglo je Tužiteljstvo BiH optužnicu protiv njega i čeka nas godina velikih suđenja. Naravno, nitko nije kriv dok nije kriv, niti je netko srednjoškolac dok sud to ne kaže.
Ne smiruju se rasprave o minimalnoj plaći. Poslodavci prijete da će biti otkaza, sindikati da je riječ o mrvicama, ekonomski stručnjaci da je moglo drugačije. Samo radnici šute i trpe.
Vlast se pravda da mnogi zgrću a da ne daju radnicima, kao da vlast nije ta koja zgrće i ne daje. Valja se sjetiti samo hercegovačko-neretvanskih vladara kojima davanje ne ide od ruke kao ni razumijevanje prosvjetnih džepova koje su mnogi, nakon sudske zabrane štrajka, već zaboravili.
Priprema se zaboravna javnost na oproštaj od stare godine i doček nove koja će doći čekao je netko ili ne. Slušamo gradove kako se hvale da su najbolja odredišta za doček Nove godine. Ti isti gradovi ne mogu se pohvaliti da su dobra odredišta za provesti barem jednu godinu u njima, a kamoli čitav život.
Hrli se na trgove, zauzimaju se pozicije na koje će Nova godina prije i bolje doći. Zaboravlja se stvarnost i vjeruje da će netko drugi sve umjesto nas pa i živjeti najgore dijelove naših života za koje su zaslužni oni koji se neće gurati na trgovima ili improviziranim dočekalištima nego ljuljati u svom sebeljublju u toplim restoranima daleko od očiju javnosti.
Nova godina je došla. Nije ju se moralo ni čekati. Okrenuli smo novi list na kalendaru koji se vrti u krug. Pred nama je još jedna godina u kojoj su najavljeni važni i krupni koraci, velike odluke i još veći dogovori kako bi nam bilo još bolje. U svemu tome, i u mamurluku koji traje godinu dana, nitko ne vjeruje nikome. Nitko zemlju ne gleda istim očima niti vidi istu budućnost.
Osobne pobjede i ostvarenja kvari nam okruženje u kojem svega ima viška osim novca i hrabrosti.
Dive se mamurni lajkovi dočeku Nove godine u Beogradu. Mi ne znamo ni galamiti ni šutjeti. Neka nam je onda sretno u našim šaputanjima.
Nakon što se naspavao poslije dočeka, visoki predstavnik u BiH udario je na visoko pa poništio zaključke Narodne Skupštine RS koje Milorada Dodika brane od suda, čuvaju njegovo zdravlje i blokiraju koračanje naprijed dok se neke stvari ne vrate nazad.
Navodni tehnički problemi doveli su do kaosa u još jednoj odluci pa su Christiana Schmidta pozdravili Amerikanci prije nego je objavljena odluka. To je, naravno, bio dodatak na svu paljbu u još jedno nametanje.
Dragan Čović, koji je Novu dočekao u Kupresu gdje ga je jednom dočekala braniteljska jezikova juha, poručio je pak kako je prošla godina bila godina nadmudrivanja. Svi naši pomaci dokaz su koliko mudrosti imaju očuvane glave.
Godina počinje tragedijama. Užasan masakr u Crnoj Gori pokazuje kako su stvari iz filmova sve bliže nama i da smo sve dalje od onoga što smo mislili da jesmo.
Nastavljaju se pucnjevi u prazno kad je u pitanju minimalac u Federaciji. U medijima se lijepe izjave sa svih strana, osim sa strane vlasti. Poslodavcima je puno, računovođama nije jasno a radnicima treba više.
Nastavljaju se pucnjevi i u visokog predstavnika. Priprema se odgovor na njegov odgovor i sve su prilike da će se ostvariti nepisano pravilo da će cijela godina biti onako kako počne. Veselo je počelo.
Stižu nova poskupljenja. Neke je dočekala skuplja struja, a onda su uslijedila otkrića lančanih reakcija. Javnost se tješi porukama kako cigarete neće poskupljivati. Još pola godine uživat će se u zadimljenom kaosu kojeg je izazvalo donošenje zakona čiju provedbu nitko nikome nije objasnio. Čak se i savjetnik u ministarstvu, koji je zabranjivao kretanje u koroni tako što se kretao, znojio dok je objašnjavao gdje se smije i što se smije pušiti.
Bitno je da ima dima dok ima vatre. Kad smo kod dima, bh, gradovi obaraju rekorde po zagađenosti. Bitno je da ne puca.
Predviđa se – kao da je to teško – da će u godini pred nama korupcija cvjetati kao i svih ovih godina. Opet je bitno da ne puca.
Hvali se država da je prikupila najviše poreza od kad postoji. Šapuću potrošačke košarice i sva stvarnost da joj je sve teže živjeti s hvalisavcima.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.
