Uzorni radnici u Federaciji BiH još uvijek slave Praznik rada. Kod nas se prebacuje praznikovanje i poziva na zakone kako kome padne na pamet. Čak ni ''bezazleni'' Praznik rada u BiH se ne slavi isto. Ne čudi ništa, jer ni Nova godina nije zajednički dan u zemlji koja se desetljećima trudi biti zajednička zemlja. Nasilu.
Još se slavi Praznik rada. No, robovi rade. S druge strane, BiH još jednom pokazuje u kakvu je psihodeliju zapela. Dijagnozu je opet postavilo Sarajevo, koje se iz velike ratne žrtve pretvorilo u žrtvu svoje psihoze.
''Srpske'' ruže za poginule u Dobrovoljačkoj ulici završile su u kontejneru da ne bi dočekale ''bošnjačko'' cvijeće. Potom je nečija tuga iz smeća ponovno vraćena na mjesto obilježavanja tragedije. A onda je netko onako sarajevski, patriotski bacio ''srpske'' ruže u Miljacku, pokazujući nam da je suživot ustvari – kako reče Sidran – sukurac.
Mrtve otkopavamo, da ih još jednom ubijemo i zveckamo njihovim kostima da se živi zakopamo.
Pohrlile su tisuće ljudi s Balkana ponovno u prošlost. Kuća cvijeća opet je napunjena pravim cvijećem. Godišnjica smrti Josipa Broza Tita i nakon 36 godina povukla je pitanje kako je svima bilo bolje. No, veliki je problem ovih prostora neprestano vraćanje u prošlost i prizivanje neriješenih računa iz nekih davnih vremena. Zaboravljaju ''prizivači'' da veliki broj onih koji se zovu budućnost ove zemlje, i ovih zemalja, nije rođena ni u vrijeme Tita ni u vrijeme drugih ''Tita'' koji su vladali svojim zemljama na isti, Titov, iskušani recept.
Bilo bi lijepo kad bi netko isukao cvijeće za budućnost.
Predsjedništvo Bosne i Hercegovine ima toliko posla da mu trebaju novi radnici. Tako će šest sretnika biti raspoređeno po urednima tajništva troglavog vrha države. Valjda, po dvoje u svakom od tajništava članova Predsjedništva. Priopćeno je, valjda da se kolektivno utješimo, kako nas tih šest plaća neće koštati ništa jer će se nekako u proračunu Predsjedništva pronaći novca za to. No, nije priopćeno hoće li biti natječaja ili ćemo se opet iznenaditi kad vidimo nekoga uz nekog od ''predsjednika''.
S druge strane, s ovom šestorkom, broj uposlenih u Predsjedništvu – prema nekim brojanjima – trebao bi biti 97. Uz trojicu šefova, okrugla stoja za ''kolektivnog šefa države''.
Zemlju je obradovala vijest da je četvero djece predalo 200 KM policiji te reklo tko bi mogao biti nesretnik koji je izgubio novac i sretnik da je novčanica ispala u ulici gdje žive takvi klinci.
Mlađi osnovci, nažalost, kad otkriju svijet odraslih shvatit će da u odraslom svijetu nema vraćanja i da, oni koji se zovu idolima i vođama, otimaju.
Opet smo dobili lekciju izvana. Ovoga puta iz Turske, čije dijeljenje lekcija dežurna sarajevska babaroga ne smatra miješanjem u unutarnju politiku BiH. Za razliku od svih drugih zemalja.
Dakle, turski premijer poručio je da Sarajevo, Banja Luka i Mostar ne mogu i neće jedno bez drugog.
Miješao se, ne miješao, i Sarajevo i Banja Luka i Mostar mogu mu se samo nasmijati.
Brujimo o otvaraju Ferhat-pašine džamije. Nova priča o suživotu. Nitko ne govori što je sa zidinama u nama i oko nas koje trebamo srušiti. Lako je dignuti zidine doniranim novcem.
Majčin dan. Nekome dan pripreme za posao nakon tjedan dana uvezanog slavljenja Praznika rada. Malo tko misli o tome kako je majkama odgojiti djecu koja vraćaju novac i kako je postati majkom zločin poslodavcima kojeg kažnjavaju automatskim otkazima tek zaobljenim trudnicama.
