Dok najmoćnija žena na svijetu skrušeno najavljuje povlačenje, naši umišljeni moćnici svim se silama grčevito drže i za najmanju slamku sve dok ta slamka viri iz jasli s neke od razina.
Uljuljane narode nakon postizbornih kaosa uveselio je županijski ministar koji je na sjednicu skupštine došao u dresu reprezentacije BiH. Upisao se, kaže, kao desni bek u knjige najvažnije sporedne stvari na svijetu.
No, pogriješio je kad se upisivao u najvažniju stvar u ovoj trokutastoj nemani. Ministar je malo bio Srbin, malo Hrvat, pa sada zapinje u situ kroz koje se siju predznaci i ugrožava broj mandata stranci.
Živ je. Željko Komšić nakon nekoliko dana šutnje poslao je pismo dužnosnicima Europske unije u kojem govori kako Hrvatska napada BiH i kako Hrvati u Bosni i Hercegovini bezveze dižu pompu kada je u pitanju njegov izbor u Predsjedništvo.
I dok se analizira Komšićevo pisanje, pala je i prva službena odbijenica članu Predsjedništva. Službeno je izglasano da Komšić nije dobrodošao u Žepče. Vjerojatno ni njemu ni Žepčacima ova odluka neće teško pasti niti utjecati na njihove živote.
A na čije su živote utjecale dvije pljačke brze pošte u Mostaru u roku od samo 24 sata, ne zna se. Dok se diže buna zbog policije u Sarajevu, u Mostaru sve miruje. I potraga za policijskim ravnateljem, i policija, i bunt građana zbog (ne)sigurnosti. Aktivni su samo oni koje nitko kao ne lovi.
Javio se Valentin Inzko. Kaže da mu je žao. Žao nije Središnjem izbornom povjerenstvu koje se, kao ni nitko u ovoj zemlji, ne može dogovoriti koji popis vrijedi za izbor u Dom naroda.
Neki će mozgovi kasnije reći kako su popis iz 2013. ''htjeli oni kojima je bilo važno legalizirati postratno stanje u BiH''.
Čini se, ako je vjerovati mozgovima, da je najbolje da se mi u BiH pretvaramo da se ništa nije dogodilo od popisa iz '91 - Ni da smo se ubijali, ni da smo se raseljavali i iseljavali kao ni da samo bili pismeniji negoli na zadnjem popisu.
Mozga i mozgova svakako manje imamo.
Dok se neki u BiH prisjećaju mrtvih, žive nas zakopavaju vijestima o javnim nabavkama. Kupljeno je toliko službenih automobila da se čini da oni, koji potpisuju tendere, misle da nikada neće biti među onima kojima se na današnji dan pale svijeće.
Bogovi u službenim automobilima živjet će, uvjereni su, vječno.
Sprdnja s izjašnjavanjem o pripadnosti jednom narodu radi fotelje ne prestaje. Tako se i mladež uključila u mijenjanje predznaka za fotelju.
Predznak je, dakle, znak da u ovoj zemlji ništa nije sveto pa ni ono što je u ovoj zemlji najsvetije. Dokaz da smo nisko pali je to da se i vlastiti tor prodaje za meko pod dupetom i da je vitalni nacionalni interes ipak samo jedan obični interes.
Kako može u ovoj zemlji sve i svašta, tako može i ''The West Australian'' biti austrijski list a siromašni Vareš potresen zlatnom groznicom.
Taj gradić zarobljen u slijepom crijevu zarobljene BiH trese samo nadolazeća studen i monstruozna sječa šuma a da će Vareš i BiH imati koristi od zlata ravno je tvrdnji novina da su Austrija i Australija isto.
BiH svake godine izgubi jedan srednji grad, kažu neka nova izvješća. Uskoro će točke i točkice na karti služiti samo da prevaranti i dalje mogu naplaćivati put i odvojeni život.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.
