Pregled tjedna

Fadile, oprosti

Imamo još mjesec dana do zelenog svjetla ili do novog stajanja pred ogledalo da smo mi daleko od svih svjetova u koje nas guraju.
Kolumna / Pregled tjedna | 29. 01. 2024. u 09:05 Berislav JURIČ

Tekst članka se nastavlja ispod banera

22.1. – Ponedjeljak

Igramo se paljenja i gašenja svjetla. Hoće li BiH dobiti zeleno svjetlo od Europske unije ili neće, je li samo do domaćih političara ili postoje druge misterije koje upravljaju našim europskim putem, jesmo li ispunili nešto ili smo i europskoj birokraciji zamazali oči kao što ih mažemo domaćim biračima iz ciklusa u ciklus i cirkusa u cirkus?

Sve su to teme koje iz usta sipaju političari od kojih većina nije dorasla da bude na čelu mjesne zajednice.

U federalnom parlamentu smijeh. Mjesecima radna tijela ništa ne rade, ali se plaćenici u foteljama smiju. Škaklja ih redovnost u džepovima.

Dragan Čović, koji je pretjerao s anđeoskim krilima, nakon sjednice Predsjedništva i Glavnog vijeća HNS-a otkrio je kako bi se to biralo a da se ne izabere Komšića. Uslijedile su reakcije. Amerika kaže da BiH ne može u EU ako ne primijeni Ustav. Kao da mi možemo sami promijeniti nešto što sami nismo pravili.

Kao da mi možemo bilo šta…

23.1. – Utorak

Amerikancima je odgovorio samo Dodik, kojem i nije do europskog puta, poručivši im kako miniraju svaki dogovor u BiH. Oni koji se dogovaraju polako pokazuju znakove amnezije.

Europska trojka je u Sarajevu. Sijevaju poruke sa svih strana. Nama je mjesto u Uniji, ali samo malo da se dozovemo pameti i da ispunimo uvjete koje su nam nametnuli i onda možemo otvoriti pregovore i pregovarati. Nama to najbolje ide.

Dobili smo i rok. Mjesec dana imaju pregovarači da dogovore mjere koje se neće provoditi. Jer, poznajući nas, dohakat ćemo mi i europskim zakonima.

Potom se zagalamilo o skandalu. Hrvatski premijer nije htio na sastanak s članom Predsjedništva koji sam sebe ne zove hrvatskim članom Predsjedništva. To je kao trebala biti neka duboka poruka Hrvatima u BiH i Europljanima, ali je ispala samo plitka predizborna.

Trebao je Veliki Andrej Malom Željku lekciju očitati pred svima. Ovako je samo ispao nepristojan ma koliko tvrdio da su europske kolege shvatile njegov potez. Komšića, državnika koji toliko misli o zemlji da nije ni mislio na sastanak pa se predomislio, ionako ništa ne dira.

24.1. – Srijeda

Federalni neradnici mlate praznu slamu o proračunu koji im je donesen na analizu dan ranije. Opozicija je glasna zaboravljajući da je i ona, dok je jahala u vlasti, bila ista. Maše se rekordnim iznosom u blagajni. Svi će se ušutjeti kad se novac bude dijelio.

Amerika je opet zabrinuta. Čini se kako su se dogovarači uzalud dogovarali.

BiH je u Ujedinjenim narodima, gdje sjedi Zlatko Lagumdžija -  slučajni prolaznik koji nikako da prođe, glasala o Palestini i Ukrajini. Ne treba pogađati da je to glasanje naišlo na osude u BiH uz tvrdnje da Lagumdžija govori u svoje ime. Oni u čije ime bi trebao govoriti nemaju ni pojma gdje Lagumdžija sjedi.

Sijevaju optužnice. Nakon čapljinskog gradonačelnika, pred sud će i mostarski urbanisti koji su dali zeleno svjetlo da se nešto zida, a zidati se nije smjelo. Prvom čovjeku Čapljine grijeh je sazrio nakon 12 godina a urbanistima nakon što je nikla zgrada. Mora se priznati da je pravosuđe brzo.

25.1. – Četvrtak

Dragan Čović nakon slikovitosti sa svojim anđeoskim statusom, bio je još slikovitiji. Pojasnio je čelnik HDZ-a BiH razliku između gasa i plina i tako dao do znanja da s plinovodom neće ići tako glatko. Ključ svega je to u koga će biti glavni ventil.

Slijede miniranja sporazuma u Laktašima. Milorad Dodik, domaćin, poziva partnere da odaberu stranu. Onim partnerima koji razmišljaju o ventilima, Amerikanci prijete sankcijama. Oni bi jedan ventil.

Maše se proračunima. Dijelitelji našeg novca hvale se rekordima. Kad se sve zbroji o oduzme, ipak najviše novca ide na plaće onima kojima ne pada na pamet ubaciti u veću brzinu.

Ne žele sve stranke sjesti za jedan stol i raspravljati o izbornom zakonu. Patriotizam je u inatu.

Godina je lokalnih izbora. Nagledat ćemo se davanja šakom i kapom, priča o projektima i o uspjesima nakon kojih postizborni vjetar odnese kapu a nama ostane samo od šake do lakta.

26.1. – Petak

Najveća korupcijska afera u BiH završila je provlačenjem presude kroz medije pa su mediji od nekih medija saznali da su bivši federalni premijer, prvi čovjek Civilne zaštite i poduzetnik s malih ekrana osuđeni za nabavku respiratora.

Nakon toliko galame i sapuničkog praćenja procesa, sve se završilo tiho. Fadil Novalić osuđen je na četiri, Fahrudin Solak, suspendirani direktor Federalne uprave civilne zaštite na šest te Fikret Hodžić, vlasnik tvrtke Srebrena malina na pet godina zatvora. Jelka Miličević, ako je netko sumnjao, pravomoćno je oslobođena.

Očekivao bi netko da se najveći proces dovrši javno, da se u sred bijela dana priopći javnosti kazna, poruči kako se nitko neće više nekažnjeno moći igrati s javnim novcem i kako je država napokon lupila šakom o stol.

No, presudu smo dobili tako da je jedna novina imala bolje izvore od drugih medija. Tako je to u zemlji u kojoj curi na sve strane.  

A curi i sa sastanka s europskim izaslanstvom. Elmedin Konaković tvrdi da je Željko Komšić tražio da se ne otvaraju pregovori zemlje u čijem vrhu sjedi s Europskom unijom. To su valja potezi velikih državnika.

Sud u Haagu okončao je slučaj Izraela i Palestine zamolivši Izrael da spriječi genocid. Rat se može nastaviti.

27.1. – Subota

O lakrdiji u pravdi, pravosuđu i pravednosti u BiH najbolje govori i laž dijela javnog servisa da je presuđeni bivši premijer dao izjavu u njihove mikrofone. Federalna televizija slagala je da joj je Novalić dao oproštajnu izjavu pred odlazak u zatvor. Televizija, čiji je doseg sapunica, dodala je balončiće u sapunicu najvećeg slučaja.

A samo se u BiH osuđenici od javnosti mogu pozdravljati maratonskim intervjuima i uvjeravati javnost da se svemir okrenuo protiv njih, puštajući poluizjave da truju ionako zatrovano društvo.

Reagirao je, naravno, i Bakir Izetbegović poručivši kako je sve lakrdija. Zaboravlja da je i on ojačao lakrdiju kad je njegov čovjek napao kameru a ne snimatelja. Tako je i pravosuđe napalo respiratore, a ne Novalića. Fadile, oprosti.

28.1. – Nedjelja

Oštre se tipkovnice nakon presude. Sve bi, tvrde odvjetnici osuđenih, moglo do Strasbourga. Nitko ne pita što je s respiratorima sada.

Stranke se pripremaju za dogovaranje. Imamo još mjesec dana do zelenog svjetla ili do novog stajanja pred ogledalo da smo mi daleko od svih svjetova u koje nas guraju.

 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Drag cursor here to close