Dan uoči presude, Jerko Lijanović grabio je u Splitu posljednje zrake predjesenjeg sunca. Tamo će, moguće je, i ostati nakon presude prema kojoj je kriv, dužan državi i dužan odležati 12 godina u zatvoru.
Okončalo je tako suđenje koje je trajalo dvije godine i tjedan dana. Počelo je Lijanovićevom tvrdnjom kako mu je sve smješteno jer je ušao u vlast. Završilo je isto tako. Nekoliko minuta nakon što je iz Suda BiH procurila krivnja i broj godina zatvora, Lijanović je u pismu rekao kako mu je sve namješteno da bi spriječili njegov ulazak u vlast. Najavio je, po tko zna koji put, ovog puta možda iz Splita, da neće odustati.
I nije Jerko Ivanković Lijanović odustajao. Uspijevao je kroz svoj proboj iz mesne mašinerije do političke kla(o)nice svakog trenutka ismijati državu. A država ga je, nekakvim čudom i dobrim začinima stranih sila kod kojih je molio i doručkovao, smjestila na jednu tako bitnu funkciju. Uz ministarstvo poljoprivrede, Jerko se brinuo o vodama i šumama, bio je čelnik Civilne zaštite, a u uz ulogu u stranci, bio je spas novinarima koji su morali nabijati retke u karticama tekstova jer bi se navođenjem svih njegovih funkcija dobio koji redak više.
Uspio je Jerko svaki put pljunuti u lice ovoj državi i pokazati joj, vješto i naučeno se smijuljeći, kakvi sve likovi mogu zasjesti i kako mogu vladati. Uspio je Jerko pokazati što sve ova država dopušta onima koji zasjednu. Njegova greška bila je u tome što je on u svemu što je radio na kraju samo prosječan mesar. Pa makar bio i s metlom.
Jerku je, na njegovu žalost, samo previše okuražila podrška stranaca koji su mislili da je on taj koji treba malo razvodniti hrvatstvo i puno ucirkusiti državu. Ponijela ga je i želja za moći i volja za bavljenjem politikom. Napisat će to i njegov nećak u svojoj knjizi koja nije postala bestseler ali je pokazala koliko je smiješna pojava da ni publiku željnu sapunica ne zanima njegovo sapuničanje.
Ponijelo je uz Jerku, i sve oko njega. Najglasniji je bio možda ministar Milorad Bahilj koji je davno prije Fadila Novalića govorio narodu koliko treba jesti i davno prije šutljivih volandžija volanao kako ne treba. Novinara je mršnuo kad ga je pitao što mu žena i dijete rade u službenom automobilu. I još ih vozi vozač.
Pokazao je, dakle, Jerko svojim ministrovanjem, mesarenjem i svojom ekipom, bez imalo srama, umišljen da saveznici mole i nakon doručaka i da štite zauvijek, što se sve može ovoj državi i u ovoj državi uraditi ako se samo malo pustite s lanca.
Jerko se kitio srcem dok je uzimao novac ministarstva za osobnu promociju pred izbore. Jerko se kleo u sve moguće pomoći dok se šepurio u smiješnom odijelu čelnika Civilne zaštite s praznim robnim rezervama. Jerko je prozivao ljude da mu ne vjeruju dok je na životinjama od nekih drugih ljudi pravio stoku i uzimao sebi pola ili sve i na saksijama sadio nepregledna polja prevare i laži. Jerko je zatvarao firme pa otvarao nove izbjegavajući plaćanje poreza, doprinosa, plaća. Jerko je plaćao prosvjede i pisanje o prosvjedima i velikim i malim medijima, i neovisnima i ovisnima. Jerko je plaćao glasove nevidljivim novcem baš kao što se i sad glasovi plaćaju.
Jerko je radio sve što rade oni koji se, iz ovog ili onog razloga ne puštaju s lanca i ne opuštaju. Za sada. Samo je za Jerku netko prestao moliti.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.
