Odjeven u tradicionalnu narodnu nošnju, Ramiz Fatić dočekuje turiste u svom objektu u Umoljanima, bosanskohercegovačkom selu smještenom na južnim padinama planine Bjelašnice. Putnici koji žele osjetiti bosansku tradiciju i gastronomiju kod njega pronalaze ne samo autentična jela već i toplu priču o kraju koji ima bogatu povijest.
Ovaj 70-godišnjak davno je napustio rodni kraj, proputovao svijet, ali nikada nije zaboravio odakle je. Želja za povratkom uvijek je bila prisutna.
''Mogao sam ostati u inozemstvu, ali nisam. Čovjek bez domovine je kao novorođenče bez majke'', kaže Fatić.
Posljednjih godina s ponosom dočekuje goste, ugosti ih uz zdravu hranu i obavezno podijeli poneku priču o umoljanskim običajima, načinu života i bogatoj prošlosti ovog planinskog sela.
''Pedeset godina bavim se ugostiteljstvom. Imao sam obrt u Sarajevu, dnevno sam pravio i do 500 kilograma bureka. Sada ovdje dočekujem turiste iz svih krajeva svijeta. Svi odlaze zadovoljni, jer ih ugostimo sa zdravom hranom i dobro raspoloženi'', priča Fatić.
Njegov specijalitet je burek od telećeg mesa.
''Dolaze mnogi Arapi na pitu. Kada trebaju letjeti za Dubai, naruče i nose sa sobom'', dodaje kroz smijeh.
Umoljani su smješteni na nadmorskoj visini od 1.353 metra i jedno su od rijetkih planinskih sela u kojima se život odvija čak i tijekom oštrih bjelašničkih zima.
Ne ostaju svi stanovnici u selu tijekom zime, jer se zna dogoditi da snježni pokrivač naraste i nekoliko metara.
Raj za oči i odmor za dušu, Umoljani danas više nisu onakvo planinsko selo kakvo su stariji mještani pamtili. Autentičnost je narušena tijekom rata, kada je selo 1993. godine potpuno spaljeno.
Jedini sačuvani objekt bila je džamija, čiji datum izgradnje nije precizno utvrđen. Prema predaji, spasio ju je srpski vojnik koji ju je odbio zapaliti. Danas je proglašena nacionalnim spomenikom BiH.
Selo je obnovljeno, ali ne u izvornom obliku. Tradicionalne kamene kuće i šindra na krovovima zamijenjeni su modernim građevinama, a makadamski put asfaltiran. Selo sada ima uličnu rasvjetu i priključeno je na električnu mrežu.
Do Umoljana se dolazi cestom iz Sarajeva preko olimpijskog centra Bjelašnica, kroz guste šume i pejzaže koji zimi, pod snježnim pokrivačem, izgledaju bajkovito. Već pri samom ulasku u selo osjeti se nesvakidašnji mir i spokoj.
Do sredine 1980-ih godina mještani su živjeli od stočarstva i poljoprivrede.
''Prije rata u selu je bilo 50 domaćina, bio je to stočarski kraj. Sada je ovdje razvijen planinski turizam. Zimi u selu ostaje samo sedam-osam obitelji, ali ljeti je puno života'', kaže Fatić.
Dodaje i da je ovaj kraj poznat kao vazdušna banja.
''Za 14 dana boravka ovdje, čovjeku se promijeni krvna slika'', poručuje.
Na ulazu u selo nalazi se nekropola stećaka, Okamenjena aždaha i vijugavi Studeni potok.
O porijeklu imena Umoljani postoje dvije verzije.
Prva kaže da su stočari Humljani iz Hercegovine dolazili ovdje na ljetnu ispašu sa stokom i neki su se trajno nastanili.
Druga legenda govori o aždaji koja je izašla iz kanjona Rakitnice, udaljenog tri kilometra od sela, i prošla kroz Studeni potok vijugajući s namjerom da proguta selo.
Stanovnici su se povukli na brdo Pošiljak i počeli moliti da se aždaja okameni. Njihove molitve su uslišane, a legenda kaže da se i danas na tom mjestu može vidjeti oblik okamenjene nemani.
