Suada i danas čuva krojački obrt u Jablanici: "I danas doznajem i učim"

Iza svakog obrta koji opstaje desetljećima stoje iskustvo, strpljenje i tisuće sati rada. Za Suadu Gusić iz Jablanice krojački obrt u početku nije bio životni poziv koji je dugo planirala, ali je s godinama postao posao u kojem je pronašla sebe i kojem je posvetila gotovo cijeli radni vijek.

Od školovanja u Mostaru i prvog zaposlenja u Modnoj konfekciji "Zlatka Vuković" u Mostaru, preko nekadašnje jablaničke "Amine" i ratnih godina, pa sve do odluke s kolegicom Mirsadom Omeragić pokrenuti vlastiti krojački salon "Končić", iza nje je ostao dug put ispunjen iskustvima.

U mirovinu je otišla 2025. godine, ali škare, konac i šivaći stroj nije ostavila. I danas redovito dolazi u salon, prihvaća poslove koje može raditi i, kako kaže, uživa u izazovu koji joj krojački obrt pruža.

Stilovi se mijenjaju, znanje ostaje

Suada je po zanimanju krojačica muške odjeće. Ipak, ono što je tijekom godina naučila daleko je nadmašilo ono za što se prvotno školovala. Zanimljivo je kako krojački obrt u mladosti nije izabrala zbog neke velike ljubavi prema šivanju.

"Završila sam srednju školu u Mostaru. Inače sam po zanimanju krojačica muške odjeće, ali sam kroz svoj radni vijek ispekla obrt te znam sve raditi. Ono što sam u 'Zlatki Vuković' naučila i sada primjenjujem, samo što je sada moda drukčija, stil se dosta promijenio. Nisam tada imala neki poseban afinitet prema šivanju, upisala sam taj obrt jer nisam imala nekog drugog izbora. Ali s vremenom je sve sjelo na svoje mjesto", počela je svoju priču za Jablanica Live Suada Gusić.

Nakon završetka škole nije dugo čekala na prvo zaposlenje. Upravo će godine provedene u Modnoj konfekciji "Zlatka Vuković" biti važne za stjecanje znanja koje koristi i danas.

"Odmah nakon završetka srednje škole zaposlila sam se u 'Zlatki Vuković' i tu ostala godinama. Zatim sam prešla raditi u 'Aminu'. U ratu sam radila za vojsku, najviše smo im krpili odore", ispričala je.

Kako se stanje u "Amini" pogoršavalo i posla je bilo sve manje, Suada se našla pred odlukom što dalje. Ostati kod kuće bez prihoda za nju nije bila opcija. Rješenje je pronašla zajedno s kolegicom Mirsadom Omeragić.

Svojim putem

"S vremenom se stanje u 'Amini' pogoršalo, nije bilo posla i svi smo napuštali 'Aminu'. Vrlo malo sam bila kod kuće jer nisam imala nikakvih prihoda i željela sam raditi. Obratila sam se svojoj kolegici Mirsadi Omeragić s idejom da otvorimo nešto svoje i počnemo raditi, a ona je tu ideju rado prihvatila. Tako je nastao naš salon 'Končić'", rekla je.

Poslovno partnerstvo dviju krojačica s vremenom je preraslo u mnogo više od zajedničkog posla. Godine provedene za istim strojevima Suada posebno pamti po međusobnom razumijevanju.

"Ja sam u mirovinu otišla 2025. godine, a Mirsada je starija, odavno je u mirovini. Ipak, ona i dalje zna navratiti u salon i pomoći mi. Mi smo toliko radile zajedno i mogu reći da se malo tko tako slagao kao nas dvije. Nikada se nismo posvađale", kazala je suada.

Tijekom dugogodišnjeg rada kroz Suadine ruke prolazili su najrazličitiji komadi odjeće. Nekada su to bili znatno zahtjevniji poslovi, dok danas, zbog godina, svjesno bira jednostavnije zadatke.

"Tijekom svog radnog vijeka radila sam svašta. Od vjenčanica, kaputa, maturalnih haljina... Ali sada zbog godina radim jednostavnije stvari, popravke na odjeći, skraćivanja i slično. Najzahtjevnije što sada prihvatim raditi su hlače ili neka suknjica", ispričala je.

Iako je vrijeme masovne proizvodnje i velikog izbora gotove odjeće promijenilo krojački posao, određeni broj mušterija i dalje želi odjeću izrađenu upravo za njih. Suada kaže kako su posebno vjerni oni koji cijene klasičan stil i kvalitetu.

"Jedna gospođa kojoj smo šile odijela bila je naša stalna mušterija. Nije željela kupovati u buticima i nije joj bilo skupo da joj mi šijemo jer kada volite klasiku i kvalitetu, onda vam cijena nije bitna. Dakle, što bi se kod nas reklo, baš je htjela biti 'gospođa', a ta odijela koja se sašiju zaista traju godinama", pojasnila je.

Primjer za škole

Posebno lijep dio priče o "Končiću" su posjeti osnovnoškolaca. Učiteljice dovode učenike trećih razreda kako bi iz prve ruke saznali kako izgleda posao krojačice i što je sve potrebno kako bi od komada materijala nastao odjevni predmet.

"Učiteljice iz osnovne škole dovode djecu koja su treći razred i ja im objašnjavam i pričam o ovom obrtu. Zaista nam bude divno i tako se lijepo nasmijemo. Zatim mi oni postavljaju pitanja i mogu vam reći kako postave zaista smislena pitanja, ja se iznenadim i zamislim. Na kraju djeci preporučim ovaj obrt jer je ovo zaista divno i kreativno zanimanje. Kažem im kako sami sebi mogu dosta toga napraviti, posebno danas kada su na internetu dostupni razni videozapisi", poručila je Suada.

Iako se način učenja promijenio i današnjim generacijama dostupni su brojni sadržaji koje ona na početku karijere nije mogla ni zamisliti, Suada smatra kako se dvije stvari u krojačkom obrtu ne mogu preskočiti: preciznost i strpljenje.

"Mladim krojačima savjetujem obratiti pozornost na preciznost i poručila bih im kako je strpljenje jako važno. Nitko ništa nije naučio preko noći, a i ja i dan-danas saznajem i učim", kazala je.

Možda je najbolji pokazatelj koliko je krojački obrt postao dio njezina života činjenica kako ni nakon odlaska u mirovinu nije prestala redovito dolaziti na posao. Nitko je na to ne tjera i nema radnog vremena koje joj je netko drugi odredio, ali navika i odnos prema poslu ostali su isti.

"Na posao i dalje dolazim redovito, kao da sam zaposlena kod nekog drugog pa moram. Jednostavno volim tu radnu etiku. Volim izazove kada je riječ o šivanju. Udubiti se u nešto, razmisliti kako ću riješiti problem, jednostavno vježbati mozak", ispričala je.

Ta znatiželja, kaže, nije došla s godinama. Pratila ju je još dok je bila mnogo mlađa i upravo joj je pomogla da od krojačice muške odjeće postane majstorica koja se tijekom radnog vijeka susretala s gotovo svim vrstama krojačkih poslova.

"Dok sam bila mlađa uzimala bih neke stvari raditi, samo kako bih vidjela mogu li ja to napraviti", kazala je.

Danas, nakon desetljeća provedenih uz krojeve, materijale, konac i šivaći stroj, Suada Gusić više ne prihvaća najzahtjevnije poslove kao nekada. "Končić" i dalje ostaje mjesto na koje rado dolazi, a obrt koji je nekada upisala jer, kako sama kaže, nije imala mnogo drugih izbora, na kraju je obilježio njezin radni vijek.