Iako se tvrdi da su vremena nemara iz Mostara i da će s konačnim biranjem vlasti Mostarci dobiti one koji će kvalitetno upravljati poslovima u gradu, čini se da nekima jednostavno aljkavost ne izlazi iz navike.
Najnoviji primjer je obrezivanje stabala u Ulici Zrinskog Frankopana gdje su oni koji misle na stabla zaboravili misliti na ljude.
Obrezane grane završile su tako na parkingu za invalide i od tud ih nitko ne odvozi već danima.
Našoj redakciji obratio se 100-postoni invalid navodeći kako je, uz stalnu borbu s nesavjesnim vozačima koji zauzimaju invalidsko mjesto sada našao na novu prepreku koju nitko ne odvozi danima.
Naslušali smo se priča kako Mostar zaslužuje da bude bolje mjesto za život, kako će se mnoge stvari promijeniti i kako se vidno mijenjaju. No, često oni koji zamjeraju građanima njihovo ponašanje ne gledaju sebe i, pod krinkom da čine grad boljim, čine ga nazadnijim.
Dok se Grad hvali kako mu inspekcije uklanjaju barijere s pločnika i kako misli i na one kojima je otežano kretanje, izgleda da ne vidi sebe.
Teško je očekivati da će Grad kazniti sam sebe, jer su i do sada gradski grijesi ostali nekažnjeni, a još je teže očekivati da netko svoj posao – plažen iz džepova građana - radi onako kako treba misleći na druge.
