Kordić na gradilištu: Kako napreduju radovi na sportskoj dvorani

"Želja nam je da za februarske svečanosti ‘87. odigramo prvu utakmicu u našoj dvorani", rečeno je na Valentinovo davne 1985. godine. I od tada mostarski zaljubljenici u sport gledaju u kostur bezidejnog betonskog tijela koji se već jednom ravnao i pokušavao dignuti iz tla.

 

Generacije sportaša prošle su kroz dvorane mostarskih škola i kroz školska igrališta i probila se do velikih svjetskih arena, a mostarsko je obećanje palo u sjenu nekog drugog razvoja grada i postalo mu je pretijesno na mjestu na kojem je zamišljeno.

U dvoranu su uloženi milijuni KM. Prema dostupnim podacima od 2010. do danas radi se o oko osam milijuna KM, a još se uvijek izdvaja novac za Direkciju koja nadgleda izgradnju. Pitanje je samo što se nadgleda i zašto se baca novac na nerad ako bi se on, recimo, mogao darivati zlatnoj plivačici za pripreme i bolji put na Olimpijske igre. Ili se, pak, mogao izdvajati za opremanje školskih igrališta kad se već u Mostaru sport sveo na improvizacije odgovornih i snove onih koji sebe vide i žele vidjeti u sportu.

 

I kad je u pitanju izgradnja dvorane, za koju stranke što sad sjede u Vijeću u predizbornim odgovorima pokazale da nisu sigurne treba li je graditi na istom mjestu gdje je zapela, rastu nečiji snovi.

 

Prvo se reklo kako bi za dovršetak dvorane trebalo oko 25 milijuna KM. Potom je taj san došao do 62 milijuna KM kojeg sanja 36 mostarskih klubova, od njih ukupno 100, koji imaju potrebe za dvoranom.