Na području Hercegovačko neretvanske županije odlaganje čvrstih i tečnih otpadnih materija predstavlja jedan od glavnih problema javnog zdravstva, navodi se u Ocjeni zdravstvenog stanja stanovništva ove županije za 2018., a kojeg je, nakon nekoliko pokušaja usvojila županijska Skupština.
Kaže se kako se ovom problemu u razvijenim zemljama pažnja posljednjih 4-5 desetljeća, ''dok se u manje razvijenim zemljama, među kojima je i naša, ovaj problem sagledava tek posljednjih par godina''.
Kada je u pitanju čvrsti otpad, u izvješću se navodi kako je najveći problem njegovo nekontrolirano odlaganje i stvaranje ''divljih'' deponija pored puteva, na seoskim smetlištima, riječnim koritima ili napuštenim rudnicima.
''Općinska odlagališta komunalnog otpada većinom su otvorenog tipa i to su najčešće prostori koji ne zadovoljavaju uvjete sanitarnih odlagališta otpada, niti su propisno pripremljeni za tu namjenu. Kontrole procjednih voda i plinova nema gotovo ni na jednom općinskom odlagalištu otpada. Na većini ovih deponija odlažu se sve vrste otpada, od industrijskog do medicinskog. Nema dokaza da u izravnom doticaju čovjeka s krutim otpadom mogu nastati epidemije. Pojedinačne bolesti koje se pojavljuju tako su rijetke da se otpad ne može svrstati u prenositelje određenih bolesti poput vode, zraka ili hrane'', navodi se i ističe kako je otpad ipak ''ozbiljan javnozdravstveni problem''.
Naglašava se kako su procjedne vode iz smeća naročito opasni zagađivači, jer odlaze u okolinu i zagađuju podzemne vode, koje su najznačajniji izvori vode za piće.
''Ovo je zbog geološkog sastava zemljišta naročito značajno spriječiti u kraškim područjima, kao što je Hercegovina'', navodi se.
Ističe se kako komunalna poduzeća ne pokrivaju sva domaćinstva odvozom otpada, tako da jedan dio otpada završi na neuređenim/divljim (ilegalnim) odlagalištima.
''Prema podacima iz komunalnih poduzeća, oko 75% domaćinstava na području HNŽ je obuhvaćeno uslugom odvoza čvrstog komunalnog otpada. To su uglavnom domaćinstva iz urbanih i jednog dijela ruralnih područja. Područje HNŽ, u čiji sastav ulazi devet općina, ima prosječnu produkciju komunalnog otpada od 1,0 kg/st/dan (podaci dobiveni anketiranjem provedenim za potrebe izrade Plana upravljanja otpadom na području HNŽ). Godišnja proizvodnja komunalnog otpada po stanovniku HNŽ iznosi 365 kg/st/god. Navedena količina otpada, podrazumijeva otpad iz domaćinstava, administrativnih objekata, trgovine i uslužnih djelatnosti kojeg sakupe komunalna poduzeća'', navedeno je.
U izvještaju stoji kako su postojeći sustavi upravljanja otpadom na području HNŽ uglavnom zasnovani na istim principima.
''Nadležna komunalna poduzeća zbrinjavanje otpada baziraju na njegovom neselektivnom sakupljanju, transportu i odlaganju na općinska odlagališta, koja su, kako je već ranije navedeno, većinom nesanitarnog karaktera, osim odlagališta na području Grada Mostara. Na svim deponijama potrebno je kontinuirano zatrpavanje smeća, prema pravilima o sanitarnim principima postupanja na deponiji, kao i redovne mjere dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije samih deponija, vozila i odgovarajućih kontejnera za prikupljanje i odvoz smeća'', stoji u dokumentu.
Istaknuto je i kako je zbrinjavanje medicinskog otpada veliki problem jer sadrži patogene organizme (pretežno mikroorganizme) koji zbog svog tipa virulencije, te količine i koncentracije mogu izazvati bolest kod ljudi koji su mu izloženi.
''Količina opasnog otpada, u usporedbi s ukupnom količinom otpada koji nastaje u medicinskim ustanovama, nije velika, ali svakako zahtjeva, kao i svaka druga vrsta opasnog otpada, posebnu obradu. Inertni medicinski otpad svojim sastavom ne predstavlja izravnu opasnost po zdravlje ljudi koji njime rukuju prilikom prikupljanja, primarnog i sekundarnog skladištenja te konačnog odlaganja. Ipak, on predstavlja velik problem s obzirom na volumen i količinu. Pravilan način zbrinjavanja te vrste otpada podrazumijeva njegovo razvrstavanje na mjestu nastanka u specijalizirane kontejnere, kako bi se pojedini dijelovi iskoristili kao sekundarna sirovina (papir, staklo, metal i sl.). Međutim, dosadašnjim načinom postupanja s otpadom, on se u potpunosti odlaže na lokalne deponije otpada, bez prethodnog odvajanja onih sirovina koje se mogu reciklirati'', navedeno je.
Dodaje se kako medicinski otpad (odbačeni materijali i upotrijebljeni proizvodi), također može izazvati trovanja i dovesti do niza ozljeda.
''Okoliš zagađuju i otpadne vode iz zdravstvenih ustanova, kao i odbačeni lijekovi (antibiotici, citostatici) i toksični elementi i spojevi ukoliko se odlažu zajedno sa komunalnim otpadom. Pored toga, medicinski otpad iz bolnica može sadržavati otpad određenog nivoa radioaktivnosti. Neobrađeni opasni medicinski otpad se ne smije odlagati zajedno s komunalnim otpadom. Ukoliko se neobrađeni opasni medicinski otpad sakuplja i odlaže zajedno s komunalnim otpadom, naročito na mjestima koja nisu predviđena za deponiranje, opasnost po zdravlje stanovništva se višestruko povećava'', stoji u dokumentu.
Navedeno je kako se prosječna proizvodnja otpada iz zdravstvenih ustanova kreće u rasponu od 2,41 do 3,26 kg/krevet/dan, od čega se infektivnog otpada proizvede od 0,19 do 0,88 kg/krevet/dan.
''Veliki problem na području HNŽ predstavlja upravo ova vrsta otpada. U većini slučajeva važeća legislativa, koja uređuje sustav upravljanja opasnim otpadom, samo djelomično se poštuje ili njezina provedba potpuno izostaje, pa se ovakva vrsta otpada vrlo često nađe u smjesi s komunalnim otpadom. Na ovom području dostupno je jako malo informacija koje se ne mogu uzeti kao relevantne za iznošenje valjanog mišljenja i davanje ocjene utjecaja takvog postupanja na zdravlje ljudi i njihovu neposrednu okolinu'', navedeno je.
Upozorava se i kako su ''tečne otpadne materije u gradskim područjima Mostara, Konjica, Jablanice, Čapljine, Stoca, kao i drugim općinama Kantona svedene u korito rijeke Neretve i njenih pritoka bez prethodnog prečišćavanja, što ugrožava kvalitetu vode u vodotoku rijeke Neretve''.
''Samo neka industrijska postrojenja imaju uređaje za prečišćavanje, ali je veliki broj njih zbog dotrajalosti ili neispravnosti van upotrebe. U područjima gdje ne postoji organizirano prikupljanje tečnih otpadnih materija kanalizacijskim sustavom, otpadne vode se sakupljaju u septičke jame koje često ne zadovoljavaju osnovne sanitarno-higijenske standarde. Na našem području najčešće se za tu namjenu prave tzv. 'upojne jame' odnosno jame sa propusnim dnom. One su u poroznom tlu, kakvo je kraško u Hercegovini, veliki potencijalni rizik za kontaminaciju tla i podzemnih voda'', navedeno je.
Dodaje se kako na području HNŽ-a vodoopskrbu obično ne prati i sanitacija, odnosno pravilna dispozicija otpadnih voda.
''Tako se dešava da se izgradnjom novih vodovoda značajno poveća utrošak vode po glavi stanovnika, a time i količina otpadnih voda, koje se izlijevaju u vodotoke kao recipijente na neorganiziran i nekontroliran način (Blagaj, Potoci, područje općine Čitluk, dijelovi Grada Mostara, Čapljine i dr.)'', navodi se i dodaje kako se procjenjuje da postotak stanovništva, koji je obuhvaćen odvodnjom fekalnih voda sa područja Grada Mostara, koja imaju izgrađenu kanalizacijsku mrežu, iznosi 72%.
Na području općine Jablanica kanalizacijsku mrežu koriste stanovnici uže gradske zone Jablanice, što čini oko 60% ukupnog stanovništva općine. U udaljenim mjestima općine 40% stanovništva koristi lokalne kanalizacijske sustave i septičke jame. Na području općine Čapljina 21% stanovništva priključeno je na kanalizacijsku mrežu.
Navodi se i kako su na području HNŽ prisutni veliki problemi u zbrinjavanju otpada.
''Trenutno niti jedna deponija ne može zadovoljiti kriterije 'Sanitarne deponije', nije uspostavljen sustav organiziranog i redovnog prikupljanja otpada u većini općina, prikupljanje je organizirano u užem području općina, najveći broj komunalnih poduzeća koja se bave prikupljanjem, odvozom i odlaganjem otpada nalaze se u teškom financijskom položaju i bez adekvatne opreme, velike količine otpada se odlažu na tzv. 'divlje deponije', industrijski otpad se uglavnom odlaže s komunalnim, nema posebnih dijelova odlagališta za sakupljanje i sortiranje opasnog otpada, već dolazi pomiješan s komunalnim otpadom (baterije, akumulatori, stare boje i lakovi, stari lijekovi itd.), sekundarne sirovine se ne izdvajaju, osim u rijetkim slučajevima, tako da se cjelokupan otpad odlaže na komunalne deponije, na većini deponija odlaganje otpada se vrši bez kompaktiranja i redovnog prekrivanja otpada, pa se u blizini deponija nalazi veliki broj pasa lutalica, ptica, insekata, a prisutan je veoma neprijatan miris što sve predstavlja opasnost od pojave širenja zaraznih bolesti, zbog paljenja otpada i neadekvatne protupožarne zaštite registriran je gotovo svakodnevno veliki broj požara, što dodatno zagađuje zrak otrovnim plinovima i česticama'', navedeno je.
Autori izvješća naveli su i mjere koje bi se trebale poduzeti ''u cilju popravljanja sanitarno-higijenskog stanja, kao i eliminacije faktora koji mogu da ugroze zdravlje stanovništva''.
Potrebno je sanirati sve rizične ekološke tačke, vršiti redovnu sanaciju nakupina smeća, opasnog medicinskog otpada, nakupina klaoničkih otpadaka, nekontroliranih izljeva fekalnih i drugih otpadnih voda. Također, potrebno je veliki dio gradske kanalizacijske mreže u većini općina zbog zastarjelosti potrebno je sanirati ili kompletno promijeniti. U izvješću s enapominje kako bi kantonalne i općinske inspekcijske službe trebale bi imati veći nadzor nad ovim aktivnostima sljedeći propise o zaštiti životne okoline.
Trebalo bi tehnički i financijski osposobiti komunalna poduzeća, kako bi veću pažnju posvetili prikupljanju, transportu i deponiranju krutih otpadnih materija, koje bi trebalo organizirati na način određen Planom upravljanja otpadom na području HNK. Potrebno je izvršiti hitnu sanaciju općinskih deponija.
''Zbog velikih količina krutog otpada u koritima rijeka potrebno je izvršiti njihovo čišćenje, sanirati gradske kanalizacijske mreže i dispoziciju tečnih otpadnih materija vršiti na način koji će što manje ugrožavati zdravlje stanovnika'', navodi se i dodaje kako je ''neophodna bolja edukacija stanovništva koje upravlja s lokalnim vodnim objektima, od praktične pomoći do znatnijeg upoznavanja istih o mogućim zdravstvenim posljedicama koje donosi zdravstveno neispravna voda''.
Podsjećamo, ranije smo objavili kako se u izvješću navodi da nitko detaljno ne kontrolira vodu za piće u ovoj županiji te podatke o zabrinjavajućem porastu oboljenja.
