U projektu, kojeg zajednički provode Vlada Zeničko-dobojske županije (ZDK), njeno Ministarstvo za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo, Institut za zdravlje i sigurnost hrane Zenica (INZ), te Savez Udruženja pčelara u Zeničko - dobojskoj županiji, predstavnicima šesnaest općinskih pčelarskih udruženja iz cijele Županije uručeno je 3.500 sadnica pitomog kestena (Castanea sativa).
- Svrha projekta je da ovaj prostor obogatimo medonosnim biljem, a jedna od tih drvenastih biljki je pitomi kesten, izuzetno medonosan, dajući izuzetno velike količine polena i veoma kvalitetan, i jako cijenjen med kod krajnjih potrošača, ističe Kasim Velić, rukovoditelj Zavoda za zaštitu bilja INZ-a.
On je istaknuo da će Institut i za sljedeće godine kandidirati kod nadležnih iste ili slične projekte, kako bi se prostor Zeničko-dobojske županije obogatio medonosnim biljem, te kako bi pčelari sa područja ove županije imali manje potrebe za migracijama na druga područja BiH, a time i izlaganje troškovima i potencijalnim bolestima.
Munib Husejnagić, predsjednik Saveza Udruženja pčelara ZDK ističe da je "svima poznato u kakvim uvjetima živimo i radimo, od promijenjene klime, zagađenja, te je ovo jedan veliki doprinos svih sudionika u akciji kako bi pčelarima omogućili dodatnu pašu za njihove pčele, ali i zasadili korisno bilje čiji se plodovi mogu koristiti za ljudsku ishranu, te osigurali dodatne izvore kisika u doba devastirane prirode".
- Ovo je zaista izuzetno korisna akcija. mi smatramo da je ovo pilot projekt i želimo sa istim partnerima nastaviti ovakve aktivnosti i u budućnosti. Nadamo se da ćemo proširiti listu učesnika, uključiti i lokalne zajednice i federalno ministarstvo kako bi što više sadnica medonosnog bilja zasadili, ističe Husejnagić.
Među pčelarima poznato je da su "pčelarske paše" sve oskudnije, zbog promjene klimatskih uvjeta, pa ovakve aktivnosti pomažu da se ovaj problem prebrodi i stanje poboljša. Kad se ima u vidu da najmanje 70 posto onog što jedemo iz prirode ovisi o pčelama kao oprašivačima, to govori o značaju ovakvog djelovanja.
Muhamed Gladan, rukovoditelj Veterinarskog zavoda u okviru INZ-a ističe da dugi niz godina ovaj zavod i Institut u suradnji s resornim kantonalnim ministarstvom podržava razvoj pčelarstva. Ove godine, kao suorganizatori Međunarodnog kongresa pčelarstva odlučili su se ići i korak dalje, zajedno sa kolegama iz Zavoda za zaštitu bilja krenuti u prvu fazu nabavke i dodjele medonosnog bilja.
- Naša podrška se posebno odnosi na zaštitu zdravlja pčela, i to kroz laboratorij za dijagnostiku zaraznih bolesti pčela, a time i očuvanje pčelinjeg fonda. Nažalost, rad ovog laboratorija pčelari još uvijek ne prepoznaju kao priliku za kvalitetniji i sigurniji proizvod. Dodatno, imamo vrhunske tehničke i ljudske kapacitete za otkrivanje patvorenog, "lažnog" meda, ističe Gladan.
Sadnice iz ovog kontigenta od 2.500 komada su dobili, po raspodjeli i omjeru Saveza udruženja predstavnici udruženja "Api-Ze","Eko-pčela" i "Nemila" Zenica, "Bagrem" i "Matica" Kakanj, "Behar" Visoko, Udruženja pčelara Breza, "Bor" Olovo, "Matica-Ana Ari" Željezno Polje, "Žepče" Žepče, "Pčelar" Zavidovići, "Bagrem-Sivša" Usora, "Lipa" Doboj Jug, "Pčela" Tešanj, "Maglaj" Maglaj i "Polen" Vareš.
Pčelarima, ali i svim koji se odluče za sadnju pitomog kestena iz INZ-ovog Zavoda za zaštitu bilja sugerišu da je prilikom sadnje, potrebno osigurati rahlo zemljište kako bi se korijen normalno razvijao u prvoj godini nakon sadnje. Jesen ja najbolje razdoblje za sadnju. Sadne jame moraju biti nešto veće 40 – 50 cm dubine i isto toliko širine. Potrebno je osigurati dovoljnu količinu humusa. Zemlji kojom se zatrpava jama oko sadnice poželjno je dodati 0,2 kg kompleksnih mineralnih gnojiva (NPK 0:15:30) i to na način da dodano đubrivo ne dolazi u dodir sa korijenom. Razmak sadnje mora omogućiti dovoljno širok hranjivi prostor i maksimalan razvoj krošnje.
- Prije same sadnje potrebno je prikratiti sve korijenske žile, a posebno one koje su oštećene prilikom vađenja iz rasadnika. Sadi se na istu dubinu na kojoj su sadnice bile u rasadniku. Prilikom same sadnje potrebno je oko samih žila dodati usitnjeno zemljište i lagano nagaziti kako ne bi oko žila ostali tzv vazdušni džepovi što bi otežalo prijem samih sadnica. Kada se sadi u jesen, što je i najpogodnije, sadnica se ne zalijeva, već se oko nje nabaci zemlja u vidu humka (visine 15 cm) i tako ostavi do proljeća. Na isti se način vrši sađenje i u toku zime. Ako se sadi u proljeće, oko svake sadnice napravi se ljevkasto udubljenje i zalije s 8 – 10 l vode. Kada zemlja upije vodu, udubljenje treba prekriti sitnom zemljom ili zrelim stajskim gnojem u sloju od 4 – 5 cm.
