Niske temperature i mrazevi imaju negativan utjecaj na osnovne fiziološke procese u biljkama tako što ih prvo usporavaju, a zatim i sasvim prekidaju. Kada temperatura padne ispod nule, dolazi do formiranja leda u biljkama. Kako kristali leda rastu, oni izvlače vodu iz stanica biljke i gubitak vode uzrokuje uginuće biljaka.
Pored navedenog, kristali leda također rade i veliki pritisak na zidove stanica, kako se uvećavaju, što dovodi do pucanja i oštećenja tkiva, piše Agroklub.
Koliko će biti oštećenje od niskih temperatura, ovisi od vremenskog razdoblja u kojem se mraz javio, intenziteta i trajanja mraza, ali i od same vrste i sorte voća. Mraz koji se javi rano u proljeće može nanijeti ozbiljnu štetu. Međutim, znatan dio ove štete može biti spriječen primjenjivanjem aktivnih ili pasivnih oblika zaštite od mraza.
Životni procesi biljaka ovise od oscilacija idealnih - maksimalnih i minimalnih temperatura. Maksimalne i minimalne temperature predstavljaju ključni faktor za uspijevanje biljaka, ali i njihov geografski raspored. Niske temperature korisne su u zimskom periodu za održavanje života voćaka tijekom zimskog mirovanja, ali također su i nepovoljne zbog mrazeva. Najčešće se javljaju tijekom zimskog mirovanja ili kasnije u početnim fenofazama vegetacije, kada su i najopasniji.
Prema riječima savjetodavke Snežane Janjić, tijekom jačih zima mogu nastati slabije ili jače ozljede tkiva i pojedinih organa voćaka uslijed mrazeva, koje obično ne dovode u pitanje samo održavanje voćaka. Tako mogu smrznuti u potpunosti ili djelomično: cvjetni pupoljci, nedozreli vrhovi izdanaka, tanje grančice u unutrašnjosti krune, koje su bile jače zasjenjene ili grančice jače opterećene rodom prethodne vegetacije.
"Uslijed izmrzavanja mogu se javiti pukotine ili nekrotične pjege. Slične promjene mogu nastati i na korijenu, što je vrlo nepovoljno za održavanje i rodnost voćaka. Mnoge posljedice izazvane niskim temperaturama mogu se izbjeći preventivnim mjerama kao što su pravilan izbor položaja terena, odabir sorti koje su otporne na niske temperature, izbor podloge i dr. Zatim potrebna je i primjena agrotehničkih mjera koje omogućavaju da se voćke održe u stanju što veće otpornosti na mrazeve," rekla je za Agroklub.
Agrotehničkim mjerama neophodno je spriječiti bujan rast ljetorasta, kasno završavanje vegetacije ili jača oštećenja organa uzrokovana štetnicima. Značajne rezultate u praksi dala je mjera krečenja stabala i snažnijih grana, na jesen. Krečenje voćaka ima prednost jer u proljeće usporava kretanje vegetacije čime se smanjuje i mogućnost stradanja mladih stabala od kasnih proljetnih mrazeva.
Na osnovu istraživanja, izrađena je skala smrzavanja i utvrđene su kritične temperature zraka: za zametnute plodove kritične su temperature u intervalu -1°C do +2°C, otvorene cvjetove ugrožavaju temperature od –3°C pa naviše. Neotvoreni pupoljci stradaju na temperaturama od -5°C do -8°C. Kambij ugrožavaju temperature od –10°C, a neodrvenjeli dio stabla, apsorptivnu sposobnost korijena, kao i čitavu biljku, ugrožavaju temperature od –25°C do – 35°C.
Opasnost od pojave mraza znatno je manja blizu većih vodenih površina, iznad neobrađenog zemljišta, ali i na južnim obroncima. O ovim okolnostima potrebno je voditi računa prilikom planiranja sadnje voćaka i vinove loze.
Neophodno je da se svaki voćar upozna s tehnologijom procesa zaštite od mraza, ali i da pravovremeno ulaže u tehnologiju jer u protivnom mraz će, vrlo vjerojatno, prepoloviti ili u potpunosti uništiti očekivani urod, a što predstavlja veću štetu od troškova ulaganja u tehnologiju zaštite od mraza.
Zadatak je voćara u krajevima sa čestim proljetnim mrazevima kod voćaka što duže zadržati kretanje vegetacije i odugovlačiti cvatnju voćaka.
Ovo se može postići prskanjem voćaka kalcij hidroksidom, mješajući u litru vode 80 g vapna, 5 g sapuna i 30—50 g gline. Poslije ovog prskanja, površina krune stabla se manje zagrijava i stablo kasnije počinje vegetaciju. Ovim načinom može se zadržati razvoj pupoljaka tri do pet dana.
Najstariji način zaštite voćaka od kasnog mraza jest zadimIjavanje voćnjaka. Za ovu zaštitu se u voćnjaku ranije pripremaju gomile svježeg stajnjaka, slame, grančice drveta, strugotine, lišće i drugi materijal koji pri sagorijevanju daje dosta dima. Obično pred zoru, kad temperatura padne između +1 i 0 °C, ove gomile treba potpaliti. Za jedno stablo pripremi se 1—2 gomile ovog materijala. Dimljenje treba trajati još 2 sata poslije izlaska sunca. Dim se rasprostire po voćnjaku i smanjuje hlađenje voćnih stabala.
U borbi protiv mraza možemo se koristiti i neprekidnim zalijevanjem u vrijeme zamrzavanja.
Vodeno ogledalo (led) na voćkama koje se stvara zalijevanjem služi kao zaštita od prodiranja niskih temperatura u tkivo voćaka. Osim toga, vodena para koja se isparava smanjuje gubitak topline drveta.
