Europa je (još uvijek) ovisna o ruskim energentima

"Ovisnost o Rusiji drastično je smanjena", kaže Ben McWilliams, stručnjak za energetiku iz briselskog think tanka Bruegel. To se ponajprije vidi kod jednog energenta: plina. Od početka ruske invazije Europska unija smanjila je uvoz plina iz Rusije za tri četvrtine. Od početka iduće godine uvoz ukapljenog prirodnog plina (LNG) bit će potpuno zabranjen, a od jeseni će se zabrana odnositi i na plin koji se doprema plinovodima.

No slika je znatno složenija. Prema podacima iz izvješća "Russia Fossil Tracker" finskog istraživačkog centra Centre for Research on Energy and Clean Air (CREA), 27 država članica EU-a potrošilo je oko 238 milijardi eura na ugljen, naftu i plin iz Rusije. Tim novcem Rusija financira teroriziranje ukrajinskog stanovništva raketama i dronovima, kaže europarlamentarka Hanna Gedin iz švedske socijalističke stranke Vänsterpartiet.

Neke države i dalje ovise o ruskoj nafti

Europska komisija početkom godine najavila je plan za okončanje uvoza ruske nafte, no on još nije predstavljen. "Gdje je obećano zakonodavstvo? Gdje je vaša hrabrost da budete primjer drugima?", upitala je Gedin u Europskom parlamentu u Strasbourgu.

Kad je riječ o nafti, pojedine države članice EU-a i dalje ovise o uvozu iz Rusije, prije svega Mađarska i Slovačka preko naftovoda Družba. Takve se ovisnosti ne mogu ukloniti preko noći. Ipak, udio ruske nafte u ukupnom uvozu Europske unije znatno je smanjen.

Trumpov sporazum o dizelu otvara nova pitanja

Dodatne prijepore izaziva politika američke vlade. Washington je najprije sklopio sporazum s Rusijom o nabavi dizelskog goriva, a potom je predsjednik Donald Trump neposredno prije stupanja na snagu privremeno suspendirao sankcije protiv Putinova režima.

"Bilo bi suludo ponovno kupovati energente iz Rusije", kaže Ben McWilliams iz Bruegela.

Prema mišljenju ovog energetskog stručnjaka, Trumpova politika prema Rusiji ne bi smjela imati nikakav utjecaj na sadašnji europski smjer. Takvo stajalište dijeli i većina zastupnika u Europskom parlamentu. Socijaldemokrat Jens Geier ističe:

"Nalazimo se u odnosu ovisnosti prema državi koja vodi rat i to se mora okončati što je prije moguće."

Velika ovisnost u području nuklearne energije

Jedan aspekt energetske ovisnosti o Rusiji rjeđe se spominje u Bruxellesu i Strasbourgu: nuklearna energija. Prema podacima agencije Euratom, količina uranija uvezenog iz Rusije godinama je gotovo nepromijenjena. Ruski državni koncern Rosatom, koji se bavi obogaćivanjem uranija, čak je proširio svoje poslovanje u Europskoj uniji.

U pet država članica EU-a rade nuklearni reaktori ruske konstrukcije. Za njih će se uskoro u njemačkom Lingenu proizvoditi gorivni elementi, i to u sklopu francusko-ruskog zajedničkog pothvata tvrtki Framatome i Rosatom.

Ben McWilliams smatra da je riječ o slijepoj točki europske energetske politike:

"Financijski gledano, ti iznosi nisu osobito veliki. Za Putinov ratni stroj mnogo su važniji nafta i plin. No problem s uranijem jest strateška ovisnost o Rusiji."

Za diversifikaciju je potrebno vrijeme

Unatoč europskim najavama, na tom se području zasad malo toga promijenilo. Razlog su, među ostalim, i otpori u Francuskoj. Francuski zastupnik liberalne skupine Renew Pascal Canfin upozorava da je tehnički mnogo složenije odustati od ruskog uranija nego od ruskog plina ili nafte.

Osim toga, izvori opskrbe uranijem već su danas raznovrsniji. Europska unija velike količine uranija nabavlja iz Kanade, Kazahstana i Australije. S druge strane, početkom 2022. godine, prije početka rata, čak je polovica uvoza plina dolazila iz Rusije.

Takva neravnoteža, koja je Rusiji omogućila da koristi energiju kao sredstvo ucjene, više se nikada ne smije ponoviti, smatra Canfin.

Zato je za Europsku uniju najvažnije sve više oslanjati se na električnu energiju, koja se u sve većoj mjeri proizvodi iz obnovljivih izvora. No, upozorava Canfin, i tu prijeti nova opasnost: ovisnost o Kini u proizvodnji solarnih panela i vjetroturbina, piše DW.