Donedavno, Ribnik je bio prepoznatljiv kao izuzetna lokacija za ribolov, ali i kao područje s odličnim uvjetima za uspostavljanje i organizaciju ribogojilišta.
Međutim, jedna zadruga, na čijem je čelu mladi Luka Vračar, dokazala je da za ribarstvo u Ribniku ne mora biti isključivo i samo vezano za riječna korita ili betonske bazene. Ribe mogu boraviti i u, vjerovali ili ne, plasteniku!
Ovako je započela priča o jednoj od prvih akvaponija u Bosni i Hercegovini, koja službeno, od ove proljetne sezone, starta u selu Rastoka, u općini Ribnik. Luka je direktor Zadruge "Domaćin", a na ideju je došao boraveći u Izraelu, zahvaljujući stalnoj težnji da se u sklopu zadružnih aktivnosti, ali i na području na kojem djeluje, pokreću i realiziraju inovativni projekti, prenosi Agroklub.
Osnovni elementi svake akvaponije su biljke, ribe i mikroorganizmi, koji transformiraju riblji izmet u odličnu hranu za gajene kulture. Pri tome, mogućnosti za balansiranje ishrane biljaka su u mnogome bolje nego što je to slučaj kod konvencionalnih metoda uzgoja. Rezultati se ogledaju u boljoj kondiciji gajenih biljaka, ranijem početku plodonošenja, značajno većim prinosima i odličnom kvalitetu plodova, ističe mladi Vračar.
Inače, spomenuti projekt dio je šire inicijative koju implementira zadruga "Domaćin". Naime, pored plastenika sa akvaponijom, Zadruga aktivno radi na osnaživanju svojih kooperanata na način da im dodjeljuje plastenike za uzgoj povrća, koje će se na tržište plasirati kroz zajedničke kanale prodaje. Plan je, kako nam kaže Vračar, da se na tržištu uspostavi takav proizvođački koncept koji će se bazirati prvenstveno na povjerenju.
"Želja nam je da svojim trudom, radom, te dobrim domaćinskim namjerama i transparentnošću pridobijemo povjerenje kupaca na području na kojem djelujemo, bez da to dokazujemo određenim oblikom formalne standardizacije. Hrana je intimna stvar i snažno smo uvjereni da se dugoročan i zdrav odnos između proizvođača i potrošača može graditi samo na osnovu obećanja, obraza i odluke. Pri tome, obećanje i obraz su sa naše, proizvođačke strane, dok je odluka da nam se ukaže povjerenje sa strane potrošača", naglašava Vračar.
Kako bi se prethodno spomenute ideje i provele u djelo, zadruga je započela s intenzivnim aktivnostima na definiranju neformalne, interne certifikacije, po "PGS" sistemu (Participatory Guarantee Systems). Riječ je o neformalnom standardu, razvijenom od strane IFOAM-a, a koji se bazira na samostalnom definiranju pravila unutar proizvođačke grupe i eksterne kontrole od strane samih kupaca i potrošača.
Nadalje, vrijedno rade i na osmišljavanju potpuno novog koncepta dostave povrća i drugih namirnica u gradove, na kućni prag potrošača.
"Iako je bilo mnogo neuspjelih pokušaja na tom planu, da se hrana isporučuje sa sela u domaćinstva u gradu, to nas nije obeshrabrilo da se i sami oprobamo u tome", kaže Luka, dodavši kako su analizirali sve do jedne inicijative, te došli do veoma bitnih zaključaka o tome zašto nisu opstale.
"Također, identifikovali smo i naše snage i specifičnosti, koje se prije svega ogledaju u već pomenutom obećanju i obrazu, a za koje smo sigurni da će inicirati nedvosmislenu odluku budućih kupaca da nam pruže ruku povjerenja. Ipak, mi smo domaćinska djeca, proizvođači, ljudi koji žive život koji 'prodaju'... I u tome je sva mudrost", zaključuje Luka Vračar na kraju razgovora.
Istina, ljudi u gradovima imaju sve manje vremena da se posvete baštovanstvu u slobodno vrijeme, uz istovremeno redukciju "obiteljskih linija" dostave hrane sa sela. Više nego ikada prisutna je neskrivena želja i potreba urbanih obitelji da se dugoročno vežu za sigurne servise proizvodnje i dostave domaće hrane na kućni prag. Hoće li inicijativa "Domaćina" biti prvi, dugoročno uspješan servis na ovom planu, pokazat će budućnost. Prema onome što smo vidjeli i čuli, imamo vrlo dobar osjećaj.
