Tužiteljstva predugo istražuju stečajne prevare

Tužiteljstva u Bosni i Hercegovini i po pet godina istražuju prijave radnika o namjernom dovođenju državnih tvrtki do bankrota i kriminalu u stečajnim postupcima. Dok traju istrage, imovina poduzeća prelazi u ruke novih vlasnika, a radnici ostaju bez posla, zarađenih plaća i mirovina.

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo

Radnici i mali dioničari pekarske industrije Mlinpek iz Prnjavora su prije tri i po godine zatražili tužiteljsku istragu protiv direktora Miladina Stanića i još 20 osoba, među kojima su i oni odgovorni za vođenje stečaja u njihovom poduzeću. Stanića su optužili da je namjerno doveo Mlinpek do stečaja kako bi se domogao njegove imovine, a ostale da su mu u tome pomagali.

Zahtjev je upućen Okružnom tužiteljstvu Banja Luka a potom i Specijalnom tužiteljstvu Republike Srpske (RS), koje još nije okončalo istragu.

Ovaj slučaj je jedan od mnogih u kojima su radnici dostavili podatke pravosuđu o, navodno, planskom uništavanju njihovih poduzeća nakon privatizacije. Međutim, u Bosni i Hercegovini (BiH) nije podignuta nijedna optužnica za namjerno izazivanje stečaja, radi preuzimanja imovine poduzeća.

Stečaj se pokreće na sudu kako bi povjeritelji naplatili dugove od poduzeća. Sud imenuje stečajnog suca a on stečajnog upravnika. Upravnik popisuje imovinu i rukovodi njenom prodajom a sudac prati da li se stečaj odvija prema zakonu.

Službena statistika o broju poduzeća koja su nakon privatizacije otišla u stečaj ne postoji. Na osnovu podataka Udruženja stečajnih upravnika u BiH, a dijelom i informacija objavljenih u službenim glasnicima, novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva su utvrdili da je od 2000. godine stečajni postupak pokrenut za više od 2.400 tvrtki. Završeno je blizu 1.900 postupaka, od čega je najveći broj njih okončan likvidacijom – prestankom postojanja poduzeća.

Siniša Božić, ekonomista iz Banje Luke i stručni suradnik u Savezu udruženja malih dioničara RS, kaže da su loši rezultati stečajeva razlog zašto mali dioničari nemaju povjerenja u sudstvo.

Namjeran stečaj

Poduzeće Mlinpek je nastalo 2000. godine, a uz odobrenje Direkcije za privatizaciju RS-a pripojena mu je lokalna pekara iz sastava nekadašnje državne tvrtke Žitoprodukt iz Banje Luke.

Za direktora je imenovan Miladin Stanić, dotadašnji upravnik podružnice. Stanić je, također, vlasnik poduzeća Bisprom koje se bavi prodajom poljoprivrednih artikala.

Slavko Segić, predsjednik Malih dioničara Mlinpeka, kaže da je Stanić robu za Mlinpek nabavljao isključivo posredstvom svoje tvrtke i time ga zadužio do te mjere da više nije mogao vratiti dugove. Na koncu, Bisprom je u studenom 2006. godine pokrenuo stečaj za namirenje duga.

Radovan Milaković, stečajni sudac Osnovnog suda Banja Luka, imenovao je ekonomistu Milana Kovačevića za stečajnog upravnika. Kovačević je u ožujku 2007. godine sačinio plan reorganizacije, prema kojem bi Bisprom nešto više od pola milijuna KM potraživanja naplatio u akcijama Mlinpeka. Ovakav plan je odobrila i Vlada RS-a.

Prije reorganizacije Stanić je imao 1,4 posto udjela u poduzeću, da bi nakon nje postao većinski vlasnik sa 53 posto kapitala. Udio radnika i ostalih malih dioničara sveden je sa 62 na 29,5 posto.

Dva mjeseca kasnije radnici i mali dioničari uputili su Kovačeviću zahtjev za prekid stečaja, sa prijedlogom da sami izmire dugove. Sudac Milaković kaže da se ne sjeća da je do njega stigao takav zahtjev.

Kako nisu dobili nikakav odgovor, njih 4.500, okupljenih u Udruženju malih dioničara Mlinpeka, su u ožujku 2008. godine podnijeli prijavu protiv Stanića i još 20 osoba, tražeći istragu zbog namjernog izazivanja stečaja i nezakonitog prisvajanja poduzeća. Među 20 osumnjičenih su i Nedeljko Milijević, šef bivšeg Privrednog odjeljenja Osnovnog suda Banja Luka, te stečajni upravnik Kovačević.

Stanić, trenutno zastupnik Srpske demokratske stranke u Narodnoj skupštini RS-a, negirao je novinarima CIN-a optužbe radnika za namjerno izazivanje stečaja nad Mlinpekom.

"Radnici mogu da pišu krivične prijave, to je njihovo pravo", kaže Stanić.

Nebojša Jugović, predsjednik Udruženja malih dioničara RS-a, navodi da je Mlinpek "tipski primjer legalizacije pljačkaške privatizacije putem stečaja".

Sudac Milaković kaže: "Uvjeren sam da je najveći broj stečajeva došao kao posljedica nekih nezakonitih radnji, svjesnih ili nesvjesnih." Dodaje da suci nisu obavezne da ispituju razloge koji dovode do stečajeva i da taj posao treba raditi tužiteljstvo.

Istrage traju dugo, optužnica nema

Za razliku od slučaja Mlinpek, radnici Građevinskog poduzeća Integra-inžinjering iz Tuzle su u slipnju 2004. godine sami zatražili pokretanje stečaja nad svojim poduzećem. Na to su se odlučili kako bi dobili novac za neisplaćene plaće u 2001. i 2002. godini.

Za stečajnog suca je imenovan Milan Godžirov, sudac Općinskog suda u Tuzli. Nakon što je utvrđeno da tvrtka ima dovoljno imovine čija bi prodaja mogla pokriti dugove, za stečajnog upravnika je postavljen Salih Fajić, ekonomista iz Tuzle.

Na prvoj Skupštini povjeritelja, održanoj u travnju 2005. godine, formiran je Odbor povjeritelja, a kao članovi su izabrani Senaid Pirić i Pašan Mujkanović - radnici Integre, odvjetnik Vesna Jugović koja je zastupala Trgovački centar Stupine te predstavnici Tuzlanske banke i poreske uprave.

Skupština je odlučila da poduzeće likvidira, a potom je prodat manji dio njegove imovine.

Šest mjeseci kasnije Jugović je napustila Odbor a Godžirov je za novog člana imenovao Nihada Džibrića, uposlenika poduzeća Tehnograd Company iz Tuzle. Na sličan način je 2007. godine postavio još dva člana Odbora.

Na sjednici održanoj 15. veljače 2007. godine, Godžirov je obavijestio Odbor da je Tehnograd sudu dostavio samoinicijativnu ponudu za kupovinu 5.843 metra kvadratna građevinskog zemljišta koje se nalazi u Slavinovićima kod Tuzle. Odbor je odlučio da je ponuda ozbiljna a Fajić je dodao da je već angažirao vještaka radi procjene vrijednosti zemljišta.

Prema Zakonu o stečajnom postupku prvi i obavezni korak u prodaji je javna licitacija, a tek ako ona ne uspije, stečajna uprava može prodavati imovinu tvrtke na osnovu samoinicijativne ponude.

Četiri dana kasnije Fajić je upoznao Odbor sa nalazom vještaka koji je zemljište procijenio na 176.657 KM. Mada u zapisniku stoji da Odbor nije imao primjedbi, Mujkanović kaže da je prigovorio da je cijena premala, ali da to nije uneseno u zapisnik.

Odlučeno je da se zemlja proda ovoj tvrtki, ukoliko se u roku od 5 dana niko ne javi sa istom ili sličnom ponudom. Mujkanović kaže da je osobno obavijestio još tri tvrtke koje su potom izrazile interes za kupovinu zemlje. Sedam dana kasnije Odbor je odlučio da oglas objavi, ali samo na oglasnoj tabli suda.

Na licitaciji održanoj 30. kolovoza 2007. godine sudjelovalo je pet poduzeća, a kupcem je proglašen Tehnograd koji je ponudio nešto više od 1,9 milijuna KM. Kako su kasnili sa uplatom, zemljište je dodijeljeno drugom najboljem ponuđaču, tvrtki Tom - Cat iz Tuzle koja je odmah uplatila novac i kupila zemlju.

Radnici su se žalili Kantonalnom sudu u Tuzli koji je u prosincu 2010. godine presudio da su tri člana Odbora imenovana nepravilno i da su izostali kontrola rada i nadzor nad provođenjem stečaja.

U kolovozu 2008. godine radnici su podnijeli krivičnu prijavu za zloupotrebu položaja protiv Godžirova, Fajića i Pirića, ali Tužiteljstvo Tuzlanskog kantona ni nakon tri godine nije okončalo istragu.

Zaostale doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje radnici su naplatili 2009. godine, ali još nisu dobili 696.557 KM duga za plaće i otpremnine.

Godžirov kaže da je odluke donosio Odbor, a ne on, i da je krivična prijava samo pritisak na sud.

Fajić i Pirić odbili su razgovarati sa novinarima CIN-a.

Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće BiH je u maju 2011. godine pokrenulo disciplinski postupak protiv Godžirova i suspendiralo ga, ali novinarima CIN-a nisu željeli navesti razloge. Nakon što je 15. Kolovoza podnio ostavku na dužnost suca Općinskog suda u Tuzli, postupak protiv njega je obustavljen.

Dionice za robu

Radnici i mali dioničari Trgovačkog poduzeća Promet iz Prnjavora smijenili su staru upravu kako bi spriječili dalje zaduživanje i propast svoje tvrtke, ali nisu vratili dionice prodate u bescjenje čovjeku koji je, kako kažu, na prevaru želio preuzeti ovu tvrtku.

Nebojša Jugović, direktor Prometa, je u travnju 2007. godine podnio Okružnom tužiteljstvu Banje Luke krivičnu prijavu protiv Petra Dušanića, najvećeg dioničara ovog poduzeća i suvlasnika Kompanije Dušanić, optužujući ga za prevaru. Iz Tužiteljstva navode da još uvijek prikupljaju dokaze o ovom slučaju.

Radnici kažu da su Dušaniću prodavali dionice po cijeni tri puta manjoj od njihove vrijednosti. On im je plaćao u novcu, građevinskom materijalu i drugoj robi.

Osim ugovora radnici su Dušaniću potpisivali i punomoći kako bi u njihovo ime mogao prodavati te dionice. Kažu da nisu znali da je takva trgovina nezakonita i da su ovu ponudu prihvaćali zbog teške ekonomske situacije. Naime, prema zakonu, dionice se mogu prodavati samo na burzi. Dušanić zbog toga nije mogao radničke dionice uknjižiti kao svoje.

U razgovoru sa novinarima CIN-a Dušanić je negirao da je kupovao dionice mimo burze: "Ljudi su kupovali kod nas robu uz dogovor da će tu robu platiti Kompaniji Dušanić onog trenutka kad oni putem burze unovče svoje dionice."

Krajem kolovoza 2002. godine Komisija za vrijednosne papire RS-a je naložila Dušaniću da obustavi nabavku dionica izvan burze, a dotadašnje ugovore je poništila.

Međutim, nakon što je u listopadu 2003. godine na javnoj licitaciji za 240.000 KM kupio 22,7 posto državnog udjela u Prometu, Dušanić je sazvao Skupštinu dioničara na kojoj je, kako je navedeno u krivičnoj prijavi, iskoristio punomoći radnika da bi povećao broj glasova na Skupštini.

Sa ukupno 34,85 posto dionica, na vodeće pozicije u Prometu je imenovao sebi bliske ljude.

Predsjednik Skupštine postao je Blagoje Milutinović, direktor poduzeća Metalka iz Prnjavora, a članovi uprave: Čedo Radonjić, dugogodišnji radnik Prometa, Goran Avlijaš i Gostimir Ivanković. Avlijaš je bio član uprave u poduzeću Konzum iz Banje Luke, a Ivanković pomoćnik direktora poduzeća Metal iz Banje Luke. U obje tvrtke Dušanić je bio najveći dioničar.

Borislav Vasić, šef računovodstva Kompanije Dušanić, imenovan je za predsjednika Nadzornog odbora, a članovi su postali Slobodan Milaković - šef komercijale Metala i Stevo Trivalić - radnik Prometa.

Naredne tri godine uprava Prometa je od Kompanije Dušanić nabavljala građevinski materijal i robu. Zaključili su i dva ugovora o zajedničkom ulaganju koji su, prema prijavi, išli na štetu Prometa.

U revizorskom izvještaju poduzeća za 2004. i 2005. godinu navodi se da je Promet robu od Dušanića nabavljao bez potpisanog ugovora i da nije moguće utvrditi da li su materijali uopće isporučeni.

Do kraja 2006. godine Prometu su bili blokirani svi računi zbog neplaćanja 950.000 KM poreskih obaveza, dok je dug Kompaniji Dušanić iznosio 700.000 KM.

U listopadu te godine uprava je usvojila Prijedlog mjera za dalji rad u kojem, između ostalog, stoji da Promet "nema nikakvog ekonomskog i financijskog efekta za daljnje poslovanje".

Bojeći se da bi Dušanić mogao pokrenuti stečaj, mali dioničari su se udružili sa fondovima i na Skupštini dioničara u studenom 2006. godine izglasali nepovjerenje dotadašnjoj, te imenovali novu upravu.

Mali dioničari i radnici Prometa kažu da nastoje izmiriti dugovanja i popraviti štetu koja je nastala. Do sada su poslali dvije urgencije tužiteljstvu sa nadom da će ubrzati provođenje istrage, a pripremaju i treću.