Novi kandidat za bankrot

Nakon eksplozije kontejnera sa zapljenjenim iranskim oružjem, koja je uništila glavnu ciparsku elektranu, obnova uništenog će koštati više milijardi eura. To je novac koji Cipar nema, iako mu je potreban kako bi održao kakvo-takvo funkcioniranje gospodarstva.

Drugo, država je suviše tijesno povezana sa Grčkom, koja je financijski pred propašću. Ciparske banke još uvijek drže grčke državne obveznice u vrijednosti od oko 20 milijardi eura. Ako dođe do reprogramiranja grčkog duga, ciparske banke bi mogle izgubiti milijarde. Novi ministri nemaju čarobne štapiće, već će morati skloniti državu pod financijski štit Europske unije. Sasvim neslavan razvoj situacije za zemlju koja će 2012. preuzeti predsjedavanje tom organizacijom.

Pod takvim uvjetima, nikome nije pretjerano stalo do upravljanja zemljom i biračima koji su, baš kao i u Grčkoj, već pokazali spremnost da izađu na ulice i istjeruju pravdu. Dosadašnji koalicijski partneri, komunistička stranka Akel i stranka centra Diko, počeli su pregovore o formiranju nove vlade koja će se prihvatiti teškog zadatka čupanja države iz financijske krize. Dva partnera imaju 28 od 56 mandata u parlamentu, ali nije isključeno ni formiranje vlade nacionalnog jedinstva.

Sredozemna republika je u tešku krizu upala za samo tri tjedna, nakon eksplozije koja je potaknula stvaranje protestnog pokreta. Taj pokret se javio spontano: narod je vladu optužio da je nesposobna. To što državni dug Cipra iznosi 61 posto od bruto-društvenog proizvoda nije tako dramatično kao u Grčkoj, ali 2010. je budžetski deficit države iznosio 5,3 posto BDP-a.

Pri tome su se žestoko pobunili sindikati, jer državni aparat guta trećinu budžeta i gotovo šestinu BDP-a. Guverner Centralne banke Cipra, Atanasios Orfanides, upozorio je čak da bi se troškovi za javne službe mogli oteti kontroli i progutati čak polovinu budžeta.

Na kraju, treba reći i da politički sustav na Cipru ne funkcionira transparentno koliko bi trebalo u teškim situacijama: predsjednik i parlament se biraju redovno, ali pozicija predsjednika je tako jaka da mu u parlamentu nije potrebna većina da bi vladao.

Ako ima što reći drugim političkim snagama, onda se to događa u Nacionalnom vijeću u kome sjede šefovi zastupničkih klubova a dogovori se postižu na tajnim sjednicama. Pri tome se tu raspravlja o temeljnim pitanjima poput pregovora o ujedinjenju Cipra... Ako sada ljudi na Cipru izađu na ulice, onda će to biti iz protesta zbog svih nabrojanih nevolja, ali iz straha za radna mjesta. Nova vlada, tko god je bude činio, teško da će moći naći odgovore na pitanja koja muče Cipar.