Neuspjela jugoslavenska šok terapija

Koliko je pojam vremena relativan, govori i činjenica kako je Slovenija u EU ušla 2004., Hrvatska će ući 2013., dok ostale države nastale raspadom Jugoslavije još nisu ni blizu početku pregovora.

Početkom '90-ih, predsjednik Europske komisije Jacques Delors nudi Jugoslaviji pridruženo članstvo u Europskoj zajednici i 5.5 milijardi dolara pomoći (današnjih 10 milijardi dolara).

Razlog ovoj odbijenoj ponudi „koja se ne odbija“ je nastojanje u reformiranju Jugoslavije koje su započeli tadašnji jugoslavenski premijer Ante Marković i američki ekonomski stručnjak Jeffrey Sachs.

Magazin Time Sachsa 2004. i 2005. svrstava među 100 najutjecajnijih ljudi na svijetu. Studij je završio na Harvardu gdje je bio najbolji u svojoj generaciji i gdje postaje najmlađim profesorom ekonomije u povijesti. Prije dolaska u Jugoslaviju, Sachs provodi ekonomske reforme u Boliviji. Inflaciju s 11 750% smanjuje na 15% reformama poznatim i kao „šok terapija“.

Suočen s hiperinflacijom i posljedičnim osjećajem očaja i depresije, koji je i generirao raspad Jugoslavije, Ante Marković angažira Sachsa u pokušaju reforme Jugoslavije.

Ove reforme su podrazumijevale i politički i gospodarski preustroj Jugoslavije. Pod političkim reformama Marković je želio Jugoslaviju pretvoriti u decentraliziranu konfederaciju država, dok je privatizaciju pokušao provesti kroz prepuštanje državnih poduzeća vjerovnicima.

Vrlo strogi uvjeti poslovanja koje je Sachs predvidio su uključivali i privatizaciju ili likvidaciju posrnulih poduzeća ukoliko su ista bila kontinuirano nesolventna u razdoblju od 30 dana.

Krajem 1989. u Jugoslaviji je bilo 248 firmi u bankrotu, a otpušteno je 89 400 radnika. Iduće godine je bankrotiralo još 889 poduzeća, a bez posla je ostalo 525 000 ljudi.

Deklarativno ga podupirući, strukture iz Saveznog izvršnog vijeća Markoviću dopuštaju samo partikularno provođenje mjera reforme, što dovodi do neuspjeha koji služi kao izgovor za napuštanje reformi. Neuspjehu reformi doprinosi i Centralna banka Jugoslavije koja, iz tiskare na Topčideru, daje mašineriji Slobodana Miloševića 1.9 milijardi dolara za izborne potrebe.

Tada Europska komisija nastupa s već spomenutom ponudom koja je odbijena.

Iako je Marković 1989. bio najpopularniji političar u Jugoslaviji, i to u svakoj republici zasebno, na parlamentarnim izborima 1990. doživljava potpuni krah. Njegov reformski savez gubi u svakoj republici. U BiH primjerice, Markovićev pokret dobiva veću potporu birača samo u općinama Tuzla, Vareš i Novo Sarajevo.

Nakon odbijanja reformi, Marković daje ostavku i kasnije biva angažiran kao savjetnik u vladama Makedonije i Slovenije. Dio njegovih reformi u suzbijanju inflacije je upotrijebio i hrvatski premijer s početka '90-ih Nikica Valentić.
Jeffrey Sachs odlazi u Poljsku i Rusiju gdje tamošnjim vladama pokušava olakšati tranziciju.

Prelazak iz socijalizma u tržišno gospodarstvo i dezintegracija Jugoslavije kroz članstvo u Europskoj zajednici su prije 21 godinu bili udaljeni nekoliko mjeseci.
Danas svaka od novonastalih država, jednim od glavnih strateških ciljeva navodi članstvo u Europskoj uniji.