Namet vozačima za profit privatnicima

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Pet minuta i stotinjak maraka – toliko je potrebno da vozači dobiju potvrdu o ispravnosti vozila na tehničkom pregledu u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH). Tu spada i ispitivanje ispušnih plinova (EKO test) koje košta 36 KM.

Ovaj iznos je određen Pravilnikom o ispitivanju ispušnih plinova motornih vozila koji je 2017. godine potpisao federalni ministar prometa i komunikacija Denis Lasić iz Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH,č ime je dotadašnju cijenu od pet KM višestruko uvećao.

Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) otkrivaju da je Lasić uvođenjem nove cijene zaobišao zakonska pravila i procedure i tako omogućio povećanje profita stanicama tehničkog pregleda i privatnim firmama koje vrše nadzor nad radom stanica. Među njima su i firme članova Lasićeve stranke i njima bliskih suradnika.

Ministarstvo je donošenje Pravilnika objasnilo kao potrebu za prilagođavanje europskim normama emisije izduvnih gasova, većom sigurnosti u prometu i manjem zagađenju zraka. No, građani i dalje čekaju takve rezultate.

Federalni ministar prometa Denis Lasić je prije četiri godine potpisao višestruko povećanje cijene EKO testa, a sada je voljan razmotriti te izmjene.

''Imali smo na Vladi ovakav pravilnik. On je prošao jednoglasno'', tvrdi Lasić za CIN, iako Federalna vlada nikada nije raspravljala o ovom dokumentu.

Zbog nove cijene vlasnici vozila u FBiH su za četiri godine platili najmanje 74 milijuna KM za EKO test, od čega je najveći dio – 72,5 milijuna KM – završio u rukama privatnika. U budžete entiteta i županija je proslijeđeno tek 1,5 milijuna.

Pravilnik ‘ispod stola’

Godišnja kontrola vozila i cijene tih usluga su propisane na državnoj razini još 2007. godine Pravilnikom o tehničkim pregledima vozila i Pravilnikom o dimenzijama, ukupnoj masi i osovinskom opterećenju vozila.

Prema ovim propisima, naknada za EKO test je bila pet KM. Deset godina poslije ministar Lasić je potpisao odluku kojom je u FBiH povećao cijenu EKO testa na 22 do 36 KM. Ostala pravila za godišnju kontrolu vozila su ostala ista pa se i dalje primjenjuju iz državnih pravilnika.

Ured Vlade FBiH za zakonodavstvo i usklađenost s propisima Europske unije je prije usvajanja pregledao Pravilnik i upozorio da federalni organi uprave mogu donositi podzakonske akte samo kada imaju ovlasti za to. S obzirom da je cijena već bila određena državnim propisom, Ured je smatrao da je Ministarstvo ne može mijenjati.

''Cijeneći hijerarhiju pravnih propisa, akti niže pravne snage, u konkretnom slučaju propis federalnog organa uprave, mora biti u skladu s propisom više pravne snage, odnosno organom uprave na nivou BiH'', piše u mišljenju Ureda.

Osim ovoga, Ministarstvo nije dostavilo ni obavezne dokaze o usklađenosti Pravilnika s europskim direktivama iz 2009. i 2010. godine. Umjesto da ispravi greške i pročišćen dokument vrati Uredu na konačnu potvrdu, Ministarstvo je odlučilo da ignorira njihove obavezujuće upute. Direktor Ureda Željko Silađi kaže da je sada prekasno da Ured zatraži stavljanje propisa van snage jer je već objavljen.

''U konkretnom slučaju, taj postupak bi, eventualno, mogao pokrenuti premijer ili neko od zamjenika premijera'', kaže Silađi.

No, federalni premijer Fadil Novalić nije želio o ovoj temi razgovarati s novinarima CIN-a.
Uz ove propuste Ministarstvo nije pribavilo ni mišljenje Federalnog ministarstva pravde (FMP) što mu je obaveza, prema Poslovniku o radu Vlade FBiH i Zakonu o Vladi FBiH.

''Uvidom u našu bazu podataka koja se vodi u okviru ovog sektora (Sektor uprave, op.a.), ističemo da FMP nije davao mišljenja po predmetnom pravilniku'', napisali su iz Ministarstva.
Bez obzira na ove propuste, ministar Lasić je potpisao dokument, a za CIN je tvrdio da je on jednoglasno prihvaćen na sjednici Vlade. Međutim, iz Generalnog tajništva i Ureda za zakonodavstvo kažu da Pravilnik „nije bio predmetom razmatranja“ na sjednici Vlade FBiH.

Profitiraju privatnici

Izmjenom cijene EKO testa su profitirale stanice za tehničke preglede i tzv. stručne institucije. One dijele 98 posto novca (90 posto ide stanicama, 8 posto stručnim institucijama) kojim vozači plaćaju EKO test, dok ostatak odlazi u proračune županija i entiteta.

To znači da su tri stručne institucije – privatne firme: Institut za privredni inženjering (IPI), „Mervik“ i „Centar motor“ do 2017. godišnje zarađivale prosječno do milijun KM od tehničkih pregleda, a uz nove cijene EKO testa svaka od njih godišnje zaradi do pola milijuna KM više.

One od 2012. godine nadziru rad stanica tehničkog pregleda. Iako je tada na natječaju odabran jedino „Mervik“, Ministarstvo je, ne poštujući zakonske procedure javnog oglasa, prenijelo ovlasti na tri firme. Nakon toga Ministarstvo više nije raspisivalo novi natjeaj, omogućivši ovim firmama sigurno ubiranje velikih prihoda na neodređeno vrijeme.

''Ja i ne znam da imaju neke druge stručne institucije na toj razini osim ove tri'', odgovorio je Lasić na pitanje o novom natječaju.

IPI, „Mervik“ i „Centar motor“ najmanje dva puta godišnje šalju Federalnom ministarstvu prometa izvještaje o eventualnim nepravilnostima u radu stanica tehničkog pregleda. Na osnovu njihovih primjedbi Ministarstvo bi trebalo da odlučuje o sankcijama.
''Mi nismo ti koji oduzimaju nekome pravo rada niti ih kažnjavamo'', kaže direktor „Centra motor“ Božidar Konjevod.

I Ministarstvo i stručne institucije su odbili novinarima CIN-a dati izvještaje o radu, tvrdeći da je riječ o poslovima privatnih firmi.

Ministarstvo je jedino koje može nadzirati njihov rad, ali to ne čini detaljno. Unatoč tome, ministar Lasić kaže da je zadovoljan stručnim institucijama koje su pomogle i pri radu na Pravilniku.

''Do te cijene, kakva je danas, se došlo uz usuglašavanje. (…) Struka, znači, stanice i stručne institucije su došle do tih nekih cijena sukladno vozilima, njihovoj kubikaži i ostalim parametrima'', objašnjava on.

Međutim, predstavnici sve tri firme kažu da ih niko nije konsultirao prije donošenja Pravilnika niti su sudjelovali u formiranju cijena EKO testa. Iz „Mervika“ kažu da su o EKO testu razgovarali samo jednom u Ministarstvu 2014. godine: „Na tom sastanku smo samo informirani da će kolege iz stručne institucije „Centar motor“ da se bave tematikom EKO testa. O detaljima nismo upoznati niti što se događalo i radilo nakon toga. Za Pravilnik smo saznali iz medija kada je objavljen.“

Uvođenjem Pravilnika Federalno ministarstvo prometa je firmi „Centar motor“ prepustilo upravljanje informacijskim sustavom za EKO test. Riječ je o programu u koji stanice unose podatke o ispušnim plinovima vozila i broju urađenih testova. Na osnovu njih „Centar motor“ određuje iznose za raspodjelu prihoda od EKO testa svim sudionicima u ovom procesu: proračunima entiteta i županija, stanicama tehničkog pregleda i stručnim institucijama – dakle, i samima sebi. Uvid u sustav i dalje ima samo „Centar motor“, a Ministarstvo o tome ne vodi evidenciju.

''Napominjemo da nam se dostavlja samo iznos koji se treba fakturirati prema stanicama, a ne i same informacije o broju obavljenih EKO testova za prethodni mjesec'', kaže direktor „Mervika“ Jasmin Šehović, a isto potvrđuje i direktor IPI-ja Fuad Klisura.

Stručna institucija „Mervik“ je u većinskom vlasništvu Ivana Filipovića, profesora sa Strojarskog fakulteta iz Sarajeva, koji nije želio službeno govoriti o ovoj temi.

Firma IPI je u vlasništvu Mostarke Aleksandre Borozan, a ranije su njeni vlasnici bili profesori sa Strojarskog i Politehničkog fakulteta u Zenici te Privredno društvo A-NET Faruka Smajevića.
Borozan je kazala da se IPI kao privatna firma „malo šta pita u Ministarstvu“.

''Mi, apsolutno, ne možemo nikakav utjecaj imati na bilo kakvu raspodjelu i podjelu bilo kakvih procenata. Možeš reći da ne radiš ili prosto prihvatiti ono što si dobio da radiš, rekla je Borozan.
Uoči donošenja Pravilnika firmu „Centar motor“ su na sastancima u Ministarstvu predstavljali direktor Ivan Kožul, član HDZ-a BiH, i poduzetnik Ivan Ševo. Ševo je javnosti u Zapadnoj Hercegovini poznatiji kao bivši uposlenik Županijskog ministarstva prosvjete, znanosti, kulture i sporta gdje je bio desna ruka Ružice Mikulić, ministrice iz HDZ-a BiH. Ivanov brat Milan, zastupnik HDZ-a BiH u Skupštini Zapadnohercegovačke županije, također je uključen u obiteljski posao. Formalni vlasnik „Centra motor“ je firma „Centar gradnja“ koju je osnovala njihova majka Mila.

Članovi obitelji Ševo ignorirali su sve pozive na razgovor s novinarima CIN-a.

Od 2012. do 2015. godine „Centru motor“ je pripadao najmanji postotak prihoda od nadzora nad stanicama tehničkog pregleda. Dolaskom ministra Lasića iz redova HDZ-a BiH u Federalno ministarstvo Ševina firma je dobila veći postotak. Nakon žalbi Ministarstvo je 2017. odredilo novu raspodjelu –„Centar motor“ i IPI su dobili po 34,5 posto, a „Mervik“ 31 posto prihoda.
Uvećavanje vlasništva i prihoda

Najveći dio novca koji se tijekom godine prikupi od vozača raspodjeljuje se stanicama tehničkog pregleda. U FBiH ima 181 stanica i one su, uglavnom, vlasništvo nekoliko privatnih firmi koje ubiru milijunske prihode.

Mila Ševo je 2013. kupila „Testing centar“ za tehnički pregled vozila. Ova firma je u vrijeme donošenja Pravilnika 2017. godine imala 28 stanica za tehnički pregled. Iduće godine ga je preuzeo bliski suradnik obitelji Ševo Ivica Mikulić, da bi ga 2018. kupio širokobriješki „Doter“. Dvije godine nakon toga „Testing centar“ dolazi u ruke člana HDZ-a BiH Ivana Kožula, nakon što je napustio rukovodeću poziciju u „Centru motor“.

Do 2020. godine „Testing centar“ je uvećao broj stanica na 35, postavši tako vlasnik najviše stanica tehničkog pregleda u FBiH i, samim tim, najvećeg prihoda.

Točne podatke o prihodima pojedinačnih stanica od EKO testova ima jedino „Centar motor“, ali ih je odbio podijeliti s novinarima CIN-a, tvrdeći da je to preobiman posao.

Kožul je u srpnju 2021. godine „Testing centar“ prodao društvu „Asa Assistance“ koje je tim preuzelo vodeću ulogu i postalo vlasnik skoro 50 stanica tehničkog pregleda u FBiH.
Uz njih, milijunske profite od EKO testova ubiru i: „Agram“, „Osing“, „Autocentar BH“, „Crotehna“ i „Remis“ koji su u vlasništvu velikih osiguravajućih kuća: „Adriatic osiguranje“, „Euroherc“, „Triglav“, „Croatia osiguranje“ i ASA grupacija.

''Pa nisu se nešto značajno povećali prihodi u odnosu na troškove koje imamo. Puno stanica nije moglo opstati, a EKO testom je donekle to ispravljeno, tako da ova cijena i nije neka cijena koja je dala ekstra zaradu'', komentirao je direktor „Remisa“ Samir Musa.

Ove firme su za četiri godine imale prihode od najmanje 66,6 milijuna KM samo od naplate EKO testova. Niko osim „Remisa“nije se odazvao da govori za CIN o ovoj temi.

Punjenje proračuna

Uoči donošenja Pravilnika Federalno ministarstvo je objavilo da će dokument služiti i za stvaranje baze podataka o emisijama ispušnih plinova i kvalitetu voznog parka u FBiH.
''Znamo točan broj vozila koja su neispravna, znamo koliko se smanjio taj postotak'', kaže ministar Lasić.

Međutim, baza podataka o kvalitetu vozila, njihovoj starosti i stupanj ispravnosti na tehničkim pregledima već postoji. Od 2008. godine te podatke prikuplja i objavljuje „Institut za privredni inženjering“, jedna od tri stručne institucije, i oni su dostupni i Ministarstvu i javnosti.
Ipak, Lasić kaže da se na osnovu podataka koji su prikupljeni zahvaljujući Pravilniku iz 2017. godine provode mjere za smanjenje zagađenja okoline.

''Kada dođe situacija zimi, prvenstveno u Sarajevu i gradovima koji su skloni većoj emisiji zagađenja, onda lako nastupi kantonalni MUP koji kaže isključujemo vozila norme 1, 2, 3… Sredstva usmjeravamo nekako da budu svrsishodna, odnosno da te mjere budu realizirane na terenu kako treba'', objašnjava ministar Lasić.

Lasić nije precizirao o kakvim mjerama je riječ, ali tvrdi da se novcem od naplate EKO testova dosta poboljšao rad Fonda za zaštitu okoliša. Iz Fonda kažu drugačije: „Naglašavamo da Fond za zaštitu okoliša nije nikada koristio sredstva Federalnog ministarstva prometa i komunikacija koja su prikupljena po osnovu ovog Pravilnika“.

Prema podatcima koje je prikupio CIN, u proračune FBiH i proračune deset županije godišnje se od EKO testova uplati u prosjeku 350 tisuća KM. Ostatak od 18,5 milijuna KM se dijeli na tri stručne institucije i stanice tehničkog pregleda, u skladu s brojem obavljenih EKO testova.
Ured za reviziju institucija u FBiH više puta je upozoravao da iznos godišnjih sredstava koja pripadaju stručnim institucijama u FBiH značajno premašuje godišnji proračun Federalnog ministarstva prometa i komunikacija.

''Smatramo da bi bilo daleko racionalnije i efikasnije da poslove stručnih institucija obavlja Ministarstvo, s obzirom da bi se u cijelosti mogli financirati samo iz sredstava prikupljenih po ovom osnovu'', pišu revizori, a iz Ministarstva su odgovorili da bi im za to bila potrebna nova organizacijska jedinica sa 20-ak radnika i oprema koju nemaju.

Federalne institucije ne znaju na što se troši novac od EKO testova, a ministar Lasić kaže: „Uopće nije upitna cijena EKO testa – ako je treba smanjiti pa i oprostiti – jer mi od tih sredstava nemamo ništa“.

Manipulacije na stanicama

Iako je kontrola ispušnih plinova propisana još 2007. godine, mnoge od 440 stanica tehničkog pregleda u BiH su tek od 2017. nabavile uređaje potrebne za detaljnije provođenje EKO testa.

Profesor sa Strojarskog fakulteta u Sarajevu Dževad Bibić, koji ima 3,5 posto udjela u firmi „Mervik“, objašnjava da se ispitivanje ispušnih plinova vrši ponovljenim pritiskanjem gasa u točno određenom vremenskom periodu do točno određenog broja obrtaja. Kod dizelskih motora ispituje se stuupanj zacrnjenja, dok se kod benzinskih motora mjeri koncentracija najmanje četiri vrste ispušnih plinova: kisika, ugljendioksida, ugljenvodonika i ugljenmonoksida.

''To je dobar pokazatelj da neki od sustava ne radi ispravno, prvenstveno sustav za dovod goriva kod starijih dizel motora koji utječe i na ekonomičnost samog vozila, odnosno potrošnju goriva'', rekao je Bibić.

No, mogućnost manipuliranja uređajima za EKO test pruža stanicama priliku za brzim i fiktivnim pregledima koji donose laku zaradu, a isključuju detaljnu analizu ispušnh sistema motornih vozila.

''Kada mi već uzimaju 100 KM, tražio sam da mi makar kažu fali li nešto mom autu. Međutim, ništa, sve odrade formalno i brzinski, za pet minuta, ali se pare uzmu i tko zna gdje završe'', kaže Nasir Haseljić iz Sarajeva.

On je 2018. godine prijavio Lasića radi zloupotrebe položaja pri donošenju Pravilnika o EKO testu, ali istraga nije provedena jer je Tužiteljstvo Kantona Sarajevo zaključilo da nije riječ o kaznenom djelu već o ispitivanju zakonitosti akata, što je u nadležnosti zakonodavnih tijela i ministarstava u BiH i FBiH.

''Ispade da je veća nadležnost nižeg nivoa vlasti naspram onoga tko je stvarno donio Pravilnik. Bilo mi je krivo kao i svakom. Zašto da plaćam nešto što ne moram?'', kaže Haseljić.

Prema izvještajima federalnih i županijskih inspektora iz Tuzlanske županije, pojedine stanice su izdavale lažne potvrde vozilima koja nisu ispunjavala uvjete tehničke ispravnosti.

Inspektori su zaključili i da stanice ne čekaju da mjerni uređaji ispišu mjerenja ispušnih plinova, već ručno unose podatke o mjerenjima. Inspektori su nalagali otklanjanje ovih nedostataka, privremeno zatvarali stanice i kažnjavali ih sa 500 do 3.000 KM, prijavljivali prekršitelje tužiteljstvu, ali se ovi problemi ponavljaju unatoč kaznama.

Ipak, u čak sedam županija, među kojima su: Županija Sarajevo, Hercegovačko-neretvanska, Zapadnohercegovačka i Kanton 10 čiji rad nadzire firma „Centar motor“, inspektori za četiri godine nisu bili ni u jednoj kontroli tehničkih stanica.

“Ne znamo uopće da je došlo do nerada. Nemamo mi službeno informaciju ili izvještaj koji županije rade inspekcijske nadzore nad radom stanica tehničkog pregleda. Trebali bismo službeno imati kod sebe izvještaj da bismo mogli reagirati'', kaže glavni federalni prometni inspektor Tomislav Mikulić.

Ovaj inspektorat je tijekom prethodne četiri godine imao prosječno 25 kontrola godišnje, dok u 2020. nije kontrolirao nijednu od 181 stanice. Te godine tehnički pregledu FBiH nije prošlo samo 56 od oko 700 tisuća pregledanih vozila, prosječne starosti 17 godina.

BiH je jedna od zemalja s najstarijim voznim parkom u Europi i gradovima s najzagađenijim zrakom na svijetu. Istovremeno i institucije bilježe porast broja oboljelih od plućnih bolesti uslijed zagađenog zraka.