''Nema hidraulike, kartera, hlađenje je vodeno, pali se na kurblu…, ali još uvijek radi, k'o sat'', tvrdi Miho Palameta pokazujući na za današnje prilike neuobičajen traktor.
Riječ je o 'makinji' marke 'Holder'' proizvedenoj 1953. godine!
''Ne kaže naš narod džaba – Što Švabo napravi, to se ne kvari.'', dopunjuje ga otac Nikola, pa pojašnjava: ''Uvezao ga moj brat Mate, iz Njemačke gdje radi, 1978. godine!
Kad je stigao na Dubrave bila je to prava senzacija. Nije onda baš bilo privatnih traktora, imala su ih samo država imanja. Od tada pa do danas stalno je u pogonu.
Nije baš najbolji za oranje, ali za vožnju i pokretanje prskalice za vodu je odličan. Brz, stabilan, siguran, a malo troši'', podvlači Nikola.
Zanimljivo, ovaj pravi Metuzalem među strojevima, troši mješavinu ulja i nafte, što ga čini rentabilnijim od današnjih traktora.
Otac i sin Nikola i Miho posebice podvlače: ''Od 1978 godine, dakle od kada smo ga uvezli, nikakvih kvarova nije imao! Ponekad promijeniš gume koje baš i nije za njega lako naći i vozi.''
Zahvaljujući osobinama 'Holder'' je pregurao i rat. Kad je obitelj Palameta iz stolačkog sela Prenj, u zadnjem ratu morala u izbjeglištvo, traktor je ostao kod kuće.
Međutim, pripadnici srpsko-crnogorske soldateske nisu ga ''konfiskovali'' za razliku od sve druge pokretne i nepokretne tehnike koja je nestala kako iz Prenja, tako i s plodnih Dubrava.
''Nisu ga znali upaliti'', uz osmjeh tvrdi Miho i daje se na posao paljenja, s ponosom prezentirajući kako to ''čudo'' radi.
Zaista takće kao sat, nakon 59 godina!
