pišem da bi danas ovo preživjeti mog'o*
Koliko je prošlo od večeri kada se pod nogama Davida Hasselhoffa mrvio Berlinski zid? Dvadeset i nešto sitno godina?! Iako su te zidine dijelile Berlin (i Europu i svijet) tek (biblijskih) četrdesetak godina i bile globalno omražena pojava, ljudi se sličnih zdanja nisu odrekli, dapače. Slična zdanja i danas postoje, a nova niču svako malo!
Zid mira u Belfastu već četrdesetak godina odvaja gradske četvrti, ulice i vrtove na temelju religijske pripadnosti.
Zid i električna žica, visine oko tri metra, a dugi 500 kilometara, dijele nemirno područje Kašmira od Indije.
Korejci već šest desetljeća pate od i u razdvojenosti. 38. paralela dijeli narod Koreje nadvoje, teško naoružanje sa obje strane kesi zube svakome putniku namjerniku.
Izrael je prije nekoliko godina počeo s gradnjom zida koji već samim svojim izgledom po mnogo čemu podsjeća na nekadašnji Berlinski. 'Antiteroristička žica', kako ga zovu od milja, štiti Izrael od palestinskih terorista. Navodno.
Zdanje najsličnije Berlinskom (po namjeni), pred koju je godinu započela graditi otvorena, demokratska Amerika. 2006. godine je odobrena gradnja zida dugačkog 1123 km uz granicu sa Meksikom dugu 3141 km. Američki predsjednici Clinton, Bush, pa i Obama, u svoje su vrijeme podržavali izgradnju, ali 2011. je projekt ipak obustavljen. Unatoč tome, neke pogranične države poput Arizone i dalje samostalno nastavljaju graditi. Zid namijenjen Meksikancima, zid znatno duži od Berlinskog, zid je licemjerstva Zapada i dokaz da 'američki san' nije ništa do filmski trik i lažna nada. Zid je američki 'demokratski' i legitimni način obrane od (njima) nepoželjnih.
Berlinski je zid u Mostaru zid bez ijedne cigle, on je psihološka pojava bez dijagnoze, on je tihi ubojica grada. Mostarski je zid visok onoliko koliko Mostarci 'od oka' procijene i koliko im se odredi. Sva sreća da pametni ljudi uvijek nađu ljestve za metar duže od opće uvriježene visine.
može li tko reći gdje je put ka sreći**
Prije nekih pola godine sastali se moćnici ovoga svijeta u zlatnom Cannesu sa svetim ciljem: dobrobit čovjeka. Pri tom potrošiše milijardu eura i dogovoriše veliko Ništa. U međuvremenu od gladi na rogu Afrike pomrijelo na tisuće djece. U međuvremenu se obori svjetski rekord u bacanju u koš 'nepotrebne' hrane. U međuvremenu indeks sreće čovječanstva dosegnu povijesni minimum. Summit u Cannesu ostvari perfektni neuspjeh.
kakva je to istina kad s druge strane je laž**
Čovječanstvo osokoljeno tim izvanrednim neuspjehom, održa i (nedavno završeni) Svjetski ekonomski forum u Davosu. Osim moćnika, stalni sudionici skupova ove vrste (ali sa pogrešne strane zida konferencijskih dvorana) su i prosvjednici koje su ovaj put predvodile veoma upečatljive ukrajinske toples prosvjednice. Nazočni su u Davosu razglabali iste teme kao i u Cannesu. 'Nove' ekonomske sile ilitiga ekonomije u usponu otvoreno su pokazale mišiće i dobile zasluženi pljesak. Kao uzorni primjer su navedene Kina, Indija, Brazil, JAR i ostale ekonomije sa predviđenim rastom u 2012. od 6-10%, a pokuđene su zemlje Europske unije koje računaju na bijedni rast od 0-1%. Ništa zato, EU ima rješenje: rast će potaknuti uvođenjem poreza na financijske transakcije. Ti se porezi (od nekih 0,1%) namjeravaju uvesti u tekućoj godini i očekuje se da indeks gladi čovječanstva svedu na minimum. Očekujem da poluče apsolutnu neravnotežu u raspodjeli dohotka.
izvrnute vrijednosti**
Jedna od onih stvari koja je na u Davosu zaparala uši bio je poziv i inzistiranje na još većem kapitaliziranju Amerike načinom na koji su to uradile osiguravajuće kuće u zdravstvu. Državna uprava i ministarstva bi bili zamijenjeni korporacijama pa se navodi prijedlog da General Electric i Microsoft preuzmu područje obrazovanja koje bi proizvodilo radnu snagu za koju se predviđa da će biti potrebna u budućnosti. Amerikanci, u bliskoj prošlosti plašeni socijalizmom i komunizmom i sa urođenim maničnim poremećajem bježanja od bilo čega što ima prefiks soci-, na putu su ka apsolutno korporativnoj državi. Indeks slobode čovjeka teži ka povijesnom minimumu. Prelijepo.
industrija cijedi prirodu poput pijavice, a nama kažu da kupimo štedljive sijalice*
Na istome je summitu biranim riječnikom alfa&omega Microsofta, Bill Gates obznanio javnosti da će njegova zaklada donirat 750 milijuna dolara Globalnom fondu za borbu protiv AIDS-a, tuberkuloze i malarije. Lijepa gesta tvrtke koja na račun monopola u EU iz te iste Unije godišnje iscijedi tri milijarde eura i koja je na ime tog istog monopola u europsku blagajnu (do sada) platila milijardu i 700 milijuna eura. Microsoftova tržišna vrijednost na dan 7. veljače iznosi 254 milijarde dolara. Američkih.
buržoazija njihova nacija, kapital trajna okupacija*
U sjeni svih nabrojanih opipljivih i tek nadolazećih takovih Berlinskih zidova nalaze se malo drugačiji Berlinski zidovi, oni mentalni. To su zidovi koje čekići ne ruše, njih nitko ne vidi niti oni čiji pogled zaklanjaju. To su zidovi licemjerstva, ne-empatije, zidovi sazdani od nijekanja i laži. To je stanje uma koje dijeli one što imaju previše pa bacaju i one koji nemaju ništa i umiru. To je svojevrsni klasni rat, zavučen pod tepih - naravno. Kako je to lijepo kazao Warren Buffet: 'Ne budite blesavi. Naravno da se uvijek radi o klasnom ratu i Bogu hvala da – moji pobjeđuju!'.
Ljudi u skupim odijelima, oni koje smo mi na legitimnim izborima odabrali i dali im za pravo određivati našu svakodnevicu ne pomažu nam. Oni nisu naši igrači. Nose iste dresove kao i mi, ali konstantno zabijaju autogolove. Zašto?
Oni rješavaju 'probleme', ali ne naše probleme. Sastanče, piju, jedu i raspravljaju o budućnosti (kapitalizma) trošeći pri tome novac poreznih obveznika – naš novac. Pravila nisu ista za sve, to je bar jasno svima. Promjena je nužna, to je također jasno svakome. Teško je povjerovati da se istinska promjena uopće želi. Da je oni žele.
Bar sve dok Kuba (nikada) neće biti sljedeći kandidat za bailout.
ja optimista sam do kraja skroz, iako svjetlo na kraju tunela može biti voz.*
*Frenkie – Gori
**Goran Bare – Put ka sreći
