Izgled Mostara u idućem desetljeću

Hrvatski ekonomist i povremeni političar Velimir Srića je krajem prošle godine objavio "Hrvatsku 2020".

Srića u tom radu predlaže niz mjera koje bi trebalo provesti kako bi se ostvarila njegova vizija Hrvatske kao europske Kalifornije, ali ne u smislu "blizu mi je more, blizu i planina" već zemlje kvalitetnog visokog obrazovanja i nositelja razvoja modernih tehnologija unutar Europske unije.

Hrvatska bi, prema njegovom viđenju, trebala zauzeti mjesto Irske koja je sredinom '90-ih doživjela nagli rast, istodobno pazeći da se ne ponove greške koje je Irska učinila kasnijim pretjeranim zaduživanjem što ju dovodi do financijskog kolapsa.

"Hrvatska 2020" nije namijenjena ekonomskim stručnjacima, već širokom čitateljstvu, a koncipirana je kao široka SWOT analiza hrvatske budućnosti.

Srića ne ulazi u detaljne ekonomske projekcije, već taj dio ostavlja onima koji će u budućnosti moći to ostvariti, te biti plaćeni za to.

Čitajući ovu knjigu iz perspektive Bosne i Hercegovine, te Mostara, čitatelj se ne može ne zapitati postoji li bilo kakva strategija koja predviđa razvoj u drugom desetljeću XXI. stoljeća.

Kao i u „Hrvatskoj 2020“, preduvjet za bilo kakav napredak je stabilna politička situacija koja će omogućiti ulaganja s realnom mogućnosti povrata sredstava.

Usudimo se nakratko naivno pretpostaviti kako će se u bliskoj budućnosti politička situacija stabilizirati, te uraditi predviđanje Mostara u idućem desetljeću u idealnim uvjetima.

Planirano prostorno širenje koje bi u doglednoj budućnosti urbani dio grada trebalo proširiti na Sjeverni logor i područje južno od Huma je uvjetovano gospodarskim rastom. Razvoj trgovine u tursko doba, te razvoj industrije za vrijeme Austro-Ugarske i SFRJ je popraćen povećanjem stambenih jedinica za smještaj radne snage. Nova radna mjesta podrazumijevaju i nove stanove, a ne obrnuto.

Međutim, i gospodarski razvoj je ograničen negativnom poduzetničkom klimom. Brojne birokratske prepreke ne potiču ulaganja, već upravo suprotno: onemogućavaju ih. Pored toga, mentalitet koji govori kako je pravo zapošljavanje samo ono „na budžetu“ i nedostatak mjera koje potiču samozapošljavanje dodatno ograničavaju gospodarski rast.

Prilike koje Mostar ima u turizmu i poljoprivredi su daleko veće od trenutne iskorištenosti. Poljoprivreda uglavnom služi za puko preživljavanje onoga tko se s njom bavi. Integriranjem obiteljskih gospodarstava u poljoprivredne zadruge transformirane u kombinate olakšava proizvodnju i plasman poljoprivrednih proizvoda.

S druge strane, turizam u Mostaru nije ništa drugo do perspektivna gospodarska grana. Izgradnja turističke ponude na jednodnevnim izletima iz Dalmacije ili Međugorja je zastario vid turizma.

Proširenjem kulturnih, sportskih i zabavnih događanja privukla bi se nova generacija turista koji novac štede na smještaju, ali ne i na ostaloj ponudi. Privlačenjem većeg broja turista koji bi i ostajali duže, Mostar bi u pravom smislu postao turistička destinacija.

Sve grane gospodarstva ovise i o prometnoj povezanosti. Koridor autoceste koji će povezati Mostar sa srednjoeuropskim tržištem će nesumnjivo doprinijeti gospodarskom razvoju. Prostora za razvoj, međutim, još ima i u željezničkom i zračnom prometu.

Iz ovog, vrlo sažetog, teksta je vidljivo kako razvoj grada podrazumijeva složenu integraciju stabilne političke situacije, prometne povezanosti i pozitivne poduzetničke klime.

Povijesna i geografska povezanost BiH sa susjednim zemljama govori i kako je „Hrvatska 2020“ primjenjiva i na ova područja. Podnaslov „Jedna moguća budućnost“ koji stoji na Srićinoj knjizi govori kako ima neograničen broj mogućih budućnosti.

Zbog toga pozivamo čitatelje portala Bljesak.info da svoje viđenje Mostara 2020. godine pošalju na redakcijski e-mail [email protected]. Najzanimljiviji tekstovi će biti objavljeni.