Wall Street bi ovoga vikenda trebao zahvaliti pokretu Occupy Wall Street. Dok su se neki bankari i brokeri suosjećali s ovim pokretom, drugi su ih demonizirali. U usporedbi sa sličnim situacijama u prošlosti kada bi bankari iskusili mnogo težu retoriku, fizičke napade i političke pritiske, današnji se bankari i brokeri čine kao hrpa djece koja bezrazložno kukaju zbog protesta.
Iako je retorika pokreta Occupy možda prenaglašena, to nije ništa u usporedbi što su bankari navikli čuti.
Esejist Henry Adams je 1870. usporedio investitora Jaya Goulda s paukom, dok ga je Joseph Pulitzer nazvao „jednim od najmračnijih likova koji poput šišmiša leti pred očima američkih ljudi“.
Mladi Theodore Roosevelt je 1883. označio Wall Street kao „bogatu kriminalnu kastu“, dok je senator Robert LaFollette 1910. nazvao J.P. Morgana „debelim, pocrvenjelim i pijanim financijskim nasilnikom koji ima bogatstvo i moć“.
Između 1892. i 1911. su predložena najmanje 53 zakona koji ograničavaju financijske špekulacije. Nijedan od njih, međutim, nije izglasan u Kongresu. Skoro polovica američkih saveznih država, uključujući Kaliforniju, Illinois, Massachusetts, Ohio i Teksas, je donijelo zakone koji ograničavaju špekulacije i dogovore o trgovini obveznicama.
Zbog svega navedenog, današnji Occupy prosvjednici se čine daleko mirnijim od svojih prethodnika.
Izvorni „Crni petak“, 24. rujna 1869., kada Jay Gould ruši tržište zlatom, je izazvao bijes u Americi. Povjesničar Maury Klein je napisao: „Bijesna rulja se okupila zahtijevajući osvetu“ i „...paramilitarne postrojbe su se brzo stavile u stanje pripravnosti...“. Gould je iz svoje kuće pobjegao stražnjim ulazom zaštićen bandom naoružanih nasilnika.
Špekulant, koji gubi bogatstvo 1877., je na ulici napao Jaya Goulda gurnuvši ga niz stepenice. Gould je bio izudaran, ali ne i teško ozlijeđen. Ipak, više nikad nije izašao na ulicu bez tjelohranitelja.
Atentator je 1891. pokušao ubiti investicijskog bankara Russella Sagea detoniravši 4.5 kilograma dinamita. Bombaš i Sageov tajnik su poginuli, ali je Sage ostao živ, koristeći tajnika kao živi štit.
Industrijalist Henry Clay Frick je 1892. upucan u vrat, ali je preživio. J.P. Morgan i John D. Rockefeller, kao i mnogi drugi financijski moguli, su često dobivali prijetnje smrću.
U rujnu 1920., bomba, koja je eksplodirala u kočiji parkiranoj ispred tvrtke J.P. Morgan & Co. na Wall Streetu, ubija 40 ljudi, ali napadač nikad nije pronađen.
Wall Street se rijetko slaže s činjenicom kako je tržište sve sigurnije za sudionike trgovine dionicama i obveznicama. Današnja javnost smatra kako je moderno zakonodavstvo pravednije nego u prošlosti, te se bankari i brokeri ne moraju plašiti za vlastiti život na ulici.
Međutim, Wall Street još uvijek nije odgovarao višem autoritetu. Pisac Fred Schwed se 1940. prisjetio pada Wall Streeta iz 1929:
„Svakog radnog dana, luksuzni vagon se zaustavljao na željezničkoj stanici Pennsylvania. Kad bi se vlak zaustavio, brojni milijunaši koji su igrali bridž, čitali novine ili uspoređivali svoja bogatstva su izlazili iz prednjeg dijela vagona. Oni koji nisu imali 5 centi sitniša za platiti daljnju vožnju do financijskog središta su uzimali novčić od 5 centi iz posude u luksuznom vagonu. Od njih se nije očekivalo da vrate ikakav novac u tu posudu. To njima nije bio novac. To je bilo samo 5 centi (današnjih 65 centi)... Postoji mnogo objašnjenja o iznenadnom listopadskom padu burze iz 1929. Ja se nadam kako je bijesni Bog vidio burzu kao onu posudu sa sitnišem iz koje su bogataši uzimali novac kako su htjeli. I onda ju je prevrnuo, prevrnuvši usput i financijsku strukturu SAD-a, a besplatni novčići su nestali zauvijek“.
Schwed je umro 1966., a danas bi bio šokiran kad bi shvatio kako posuda s novčićima možda nije zauvijek nestala. Američka vlada, besplatno dijeleći milijarde dolara bankama u krizi, je omogućila tim bankama ponovne špekulacije jeftinim novcem.
Nakon svega, Wall Street treba biti zahvalan što Bog još uvijek nije prevrnuo sadašnju posudu s novčićima, točnije – još uvijek nije.