Znanstvenici iz pesticida izdvojili čak 485 kemikalija koje bi mogle biti povezane s rakom dojke

Novo istraživanje američkog instituta Silent Spring identificiralo je 485 spojeva prisutnih u pesticidnim pripravcima za koje postoje znanstveni nalazi koji upućuju na moguću povezanost s rakom dojke. Posebnu pozornost privukli su pomoćni sastojci, koji često ne prolaze jednako detaljne sigurnosne provjere kao aktivne tvari, navodi SciTech Daily. Rezultati, objavljeni u znanstvenom časopisu Environmental Health Perspectives, ukazuju na nedostatke u procjeni sigurnosti pesticida i otvaraju pitanje izloženosti kemikalijama koje mogu dospjeti u hranu, vodu i proizvode za svakodnevnu uporabu.

Znanstvenici su se oslonili na raniju analizu u kojoj je izdvojeno više od 900 kemikalija koje bi mogle biti povezane s nastankom raka dojke. Na toj su se listi našle tvari koje su u pokusima na životinjama izazivale tumore mliječnih žlijezda ili utjecale na hormone i druge biološke procese značajne za nastanak ove bolesti.

Pomoćni sastojci pod povećalom

U novom istraživanju usporedili su postojeće nalaze s podacima iz više od deset američkih državnih baza i izdvojili 485 spojeva koji se koriste u pesticidnim pripravcima, a čiji mogući utjecaj na nastanak raka dojke zahtijeva dodatno ispitivanje.

Među njima je 145 aktivnih tvari registriranih pri američkoj Agenciji za zaštitu okoliša (EPA). One su namijenjene suzbijanju kukaca, korova, gljivica i drugih organizama koji mogu nanijeti štetu poljoprivrednim kulturama. Ipak, istraživače su posebno zainteresirali takozvani inertni, odnosno pomoćni sastojci. Oni se dodaju pesticidima kako bi poboljšali njihovu stabilnost, topljivost, raspoređivanje po tretiranoj površini ili druga svojstva.

Naziv "inertni" može stvoriti pogrešan dojam kako su te tvari bezopasne. U propisima o pesticidima on označava sastojke koji nisu namijenjeni neposrednom suzbijanju štetnih organizama, a ne tvari za koje je dokazano kako ne mogu negativno utjecati na zdravlje.

Upravo u tome znanstvenici vide važan nedostatak postojećeg sustava kontrole. Dok se sigurnost aktivnih sastojaka detaljnije procjenjuje, pomoćnim tvarima ne posvećuje se uvijek jednaka pozornost, iako im ljudi mogu biti izloženi zajedno s glavnom tvari.

Vodeća autorica istraživanja, dr. Jennifer Kay iz instituta Silent Spring, upozorava kako se pri procjeni sigurnosti mora uzeti u obzir cjelokupan sastav pesticidnog pripravka, a ne samo njegov aktivni sastojak. Pojedine pomoćne tvari mogu imati biološke učinke koji još nisu dovoljno istraženi. Zabrinutost povećava i činjenica kako se neki od identificiranih spojeva koriste i izvan poljoprivrede. Mogu se pronaći u različitim proizvodima široke potrošnje, farmaceutskim pripravcima i građevinskim materijalima, dok je njihova prisutnost zabilježena i u hrani i vodi.

Kemikalije iz pesticida otkrivene i u ljudskom organizmu

To znači kako ljudi mogu dolaziti u dodir s istim tvarima iz više izvora. Ipak, njihova prisutnost u određenom proizvodu ne znači automatski kako je izloženost dovoljno velika za izazivanje zdravstvenih problema.

Znanstvenici su pronašli i pokazatelje kako kontakt s pojedinim spojevima nije samo teorijska mogućnost. Prema američkim podacima o analizama bioloških uzoraka stanovništva, 84 kemikalije s izdvojene liste već su otkrivene u ljudskom organizmu. Posebno se izdvajaju organofosfatni pesticidi, skupina kojoj pripada i malation, insekticid koji se koristi u poljoprivredi. Podaci o praćenju izloženosti stanovništva ukazuju na to kako su pokazatelji kontakta s tim spojevima zabilježeni kod više od 90 posto američke populacije obuhvaćene odgovarajućim procjenama.

Posebno je zanimljiv primjer DDT-a, nekoć široko korištenog insekticida čija je uporaba u Sjedinjenim Američkim Državama zabranjena prije više desetljeća. Unatoč tome, tragovi ovog postojanog spoja ili proizvoda njegove razgradnje zabilježeni su kod više od 40 posto stanovništva obuhvaćenog odgovarajućim analizama.

Ovi nalazi ukazuju na dugotrajnu prisutnost pojedinih kemikalija u okolišu i ljudskom organizmu. Međutim, njihovo otkrivanje u krvi ili drugim uzorcima ne znači kako će osoba razviti određenu bolest.

Kako kemikalije iz okoliša mogu utjecati na rizik od raka dojke

Rak dojke složena je bolest na čiji nastanak utječu brojni čimbenici, uključujući dob, nasljedne predispozicije, hormonske promjene i životne navike. Sve više pozornosti posvećuje se i mogućoj ulozi onečišćujućih tvari iz okoliša, osobito onih koje mogu poremetiti normalno djelovanje hormona. Pojedini spojevi mogu utjecati na hormonsku ravnotežu i procese u stanicama mliječne žlijezde. Ipak, za utvrđivanje njihova doprinosa razvoju raka kod ljudi potrebna su dodatna istraživanja koja će obuhvatiti količinu kemikalija, trajanje izloženosti i njihovo moguće zajedničko djelovanje.

Jedan od problema jest i to što se rak dojke može razvijati godinama pa je teško precizno utvrditi kojim je tvarima osoba bila izložena tijekom života i u kojoj su mjeri one mogle pridonijeti nastanku bolesti.

Je li dokazano da 485 spojeva izaziva rak dojke?

Važno je naglasiti kako nova studija nije pratila učestalost raka dojke među stanovništvom niti je dokazala da svih 485 izdvojenih spojeva izaziva ovu bolest. Istraživači su identificirali tvari za koje postoje laboratorijski ili drugi znanstveni pokazatelji koji upućuju na to kako bi mogle imati značajnu ulogu u njezinu razvoju. Autori stoga smatraju kako procjene sigurnosti pesticida treba proširiti kako bi obuhvatile sve sastojke pripravaka. Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti poljoprivrednim radnicima i stanovništvu područja u kojima se pesticidi intenzivno koriste jer te skupine mogu biti izloženije pojedinim kemikalijama.

Ruthann Rudel, direktorica istraživanja u institutu Silent Spring i jedna od autorica studije, ističe potrebu ozbiljnijeg razmatranja mogućeg utjecaja pesticida na rak dojke pri odobravanju novih proizvoda. Praćenje prisutnosti potencijalno štetnih tvari i smanjivanje nepotrebne izloženosti važni su koraci u zaštiti javnog zdravlja.

Rezultati istraživanja stoga predstavljaju upozorenje kako se sigurnost pesticida ne može procjenjivati samo na temelju njihovih aktivnih sastojaka. I pomoćne tvari zahtijevaju pažljivo ispitivanje, osobito kada postoje znanstveni pokazatelji kako mogu utjecati na procese povezane s nastankom ozbiljnih bolesti, piše Telegraf, a prenose Nezavisne novine.