Mostar je više od tri mjeseca živio pod posebnim režimom

Četiri mjeseca nakon velikog požara na deponiji Uborak postaje jasnije koliko je taj događaj promijenio ne samo način zbrinjavanja otpada nego i svakodnevno funkcioniranje Grada Mostara. Od 22. lipnja, kada je proglašeno stanje tehničko-tehnološke nesreće, pa sve do 9. listopada, Mostar je više od tri mjeseca živio u posebnom režimu u kojem je Stožer civilne zaštite imao znatno važniju operativnu ulogu u svim poslovima povezanim s požarom, sanacijom i upravljanjem otpadom.

Grad Mostar sada je za Bljesak.info i službeno potvrdio kada je taj režim završen.

Na naš upit šef Službe za civilnu zaštitu i vatrogastvo Grada Mostara Arnel Voljevica odgovorio je da je Odluka o prestanku stanja tehničko-tehnološke nesreće uzrokovane požarom na deponiji Uborak, broj 02-40-10805-1/26, donesena 9. listopada 2026. godine.

''Ista je poslana na objavu u Službeni glasnik Grada Mostara'', navedeno je u odgovoru.

Time je potvrđeno da je poseban režim trajao gotovo tri i pol mjeseca. Požar na Uborku izbio je 22. lipnja, a zbog razmjera požara, gustog dima, izgaranja različitih vrsta otpada i prekida odvoza komunalnog otpada istoga dana proglašeno je stanje tehničko-tehnološke nesreće.

U danima nakon požara građanima je preporučivano zatvaranje prozora, izbjegavanje dužeg boravka na otvorenom te poseban oprez za djecu, starije osobe, trudnice i kronične bolesnike. Međutim, i nakon što je požar ugašen, stanje nesreće ostalo je na snazi.

Tijekom ljeta Stožer civilne zaštite nastavio je donositi operativne odluke vezane uz sanaciju Uborka, uklanjanje ostataka izgorjele sortirnice, organizaciju odvoza i pretovara komunalnog otpada te funkcioniranje gradskih službi uključenih u odgovor na krizu.

To, međutim, ne znači da je Stožer preuzeo kompletnu vlast nad Mostarom.

Gradsko vijeće nastavilo je raditi, gradonačelnik je ostao nositelj izvršne vlasti, a gradske službe i javna poduzeća zadržali su svoje redovne nadležnosti. No, u poslovima neposredno povezanim s proglašenom nesrećom Stožer civilne zaštite imao je mogućnost izdavati naredbe, određivati angažman službi i usmjeravati operativni odgovor.

Posebno je važno što je zapovjednik Gradskog stožera civilne zaštite ujedno gradonačelnik Mostara Mario Kordić. Tijekom višemjesečne krize tako su se u istoj osobi susrele dvije važne funkcije – gradonačelnika kao nositelja izvršne vlasti i zapovjednika tijela koje je koordiniralo odgovor na stanje nesreće.

Proglašenje tehničko-tehnološke nesreće nije značilo ni da su prestala pravila o raspolaganju gradskim novcem niti da je Stožer mogao neograničeno trošiti sredstva iz proračuna. Međutim, stanje nesreće omogućava brže angažiranje ljudi, službi, opreme i sredstava potrebnih za zaštitu stanovništva i sanaciju posljedica, dok zakon u slučajevima stvarne krajnje hitnosti dopušta i posebne procedure javnih nabava.

Upravo zbog toga, nakon prestanka posebnog režima ostaje legitimno pitanje koje su sve odluke, naredbe, ugovori, nabave i financijski izdaci doneseni od 22. lipnja do 9. listopada pod okvirom proglašene tehničko-tehnološke nesreće.

To samo po sebi ne znači da je bilo nepravilnosti. Riječ je prije svega o pitanju transparentnosti nakon razdoblja u kojem su se odluke, zbog prirode situacije, donosile brže nego u redovitim okolnostima.

Formalnim prestankom stanja nesreće 9. listopada Mostar se vratio u redovni sustav odlučivanja. No, problem Uborka time nije nestao.

Grad i dalje mora riješiti pitanje dugoročnog zbrinjavanja otpada, sanacije posljedica požara i budućnosti postojeće deponije, oko koje se godinama vode prijepori između Grada i stanovnika okolnih naselja.

Četiri mjeseca nakon požara više nije glavno pitanje što se dogodilo te noći na Uborku. Mnogo važnije postaje pitanje što je Mostar iz višemjesečne krize naučio, kako su tijekom posebnog režima donošene odluke i hoće li javnost dobiti potpuni pregled mjera i troškova nastalih dok je Grad bio u stanju tehničko-tehnološke nesreće.