Rezultati po autoru: Josip MLAKIĆ

Mogu svi po bespućima interneta, znani i neznani, razapinjati građanina Handkea, Bazdulja i Kusturicu, jer to je u svijetu internet kanalizacija, u Bernersovoj digitalnoj utopiji, postalo pravilo.

Farsa, što je bosanskohercegovački specifikum, ne mora nužno nastati na temeljima tragedije. Može ona nastati i na temelju "komedije zabune", ili sapunice. Aktualna stvarnost nam i tu nudi obilje primjera…

Jasmila Žbanić je svojim filmom pokazala da je svaka kolektivna tragedija samo i isključivo matematički zbroj pojedinačnih ljudskih tragedija, i da njena filmska Aida uvjerljivo predstavlja sve srebreničke majke.

Sve što o tome treba znati je činjenica, potvrđena krvavim raspadom Jugoslavije, da jednu višenacionalnu zemlju ne mogu razbiti nikakvi non-paperi, niti bjelosvjetski crtači karata, već isključivo nacionalizam većinskog naroda…

U našem banalnom svijetu, gdje je riječ "izdajnik" univerzalno objašnjenje za sve, barem kada je riječ o sličnim slučajevima, Jovan Divjak je rijetka iznimka. Svesti Divjaka u tu kategoriju uvreda je zdravom razumu.

Problem dakle nisu teški bolesnici po hodnicima tamošnjih bolnica, nedostatak respiratora i brojne sahrane kojima svjedočimo ovih dana, već hrvatski jezik. Mašala!

Ništa se u Sarajevu nakon raspleta sapunice oko gradonačelničke kandidature Bogića Bogićevića nije promijenilo. Samo je nešto, što je većini van Sarajeva odavno postalo jasno, postalo jasno i onim najnaivnijima u Sarajevu…

A prošli tjedan dogodilo se čudo. Uskrsnuo je Šemsudin Mehmedinović, pomalo zaboravljeni SDA-ov jastreb, koji je u svibnju 2015. godine politički uškopljen, nakon što se kandidirao za predsjednika SDA protiv Bakira Izetbegovića osobno...

Svi naši nacionalizmi kao s neupitnom činjenicom barataju s jednom stvari: da je današnji odnos snaga nešto vječno, a da je iz perspektive svakog od tri pojedinačna nacionalizma njihova nacija najstarija, najbolja i najpametnija.

"Nije još, ali samo što nije", što bi rekao Diego iz naše sapunice. I sve tako dva desetljeća, dva desetljeća, aman, aman.

Kto je ta i što je ta Svjetska banka, da prostiš? Neka uboga sirotinja koju svojim kreacijama trebaju sponzorirati mladi bosanskohercegovački umjetnici, ako takvi u ovoj zemlji još uvijek postoje, zahvaljujući između ostalog i politici Svjetske banke

Suludi ringišpil na koji smo ukrcani prije četvrt stoljeća i dalje se sumanuto vrti, bez obzira što nam se svima već poodavno zanebesalo.

Pitanje za milijun dolara: Je li Faruk Vele živi dokaz one kafkijanske preobrazbe?

Bilo kakav glas razuma iz Republike Srpske, kada je riječ o ovome, ne treba očekivati. Razlog je ponajprije onaj davno ustoličeni princip "heroj, a ne zločinac", koji podjednako vrijedi za sve tri strane u Bosni i Hercegovini…

U današnjem svijetu sve se onom kunderovskom "nepodnošljivom lakoćom" pretvara u političko pitanje, od razvoja mobilnih 5G mreža pa do cijepljenja. Kineski Sinopharm svoje je cjepivo razvio pod paskom kineskog Ministarstva obrane.

Je li važan nacionalni identitet "građanina" BiH? Nije, a jeste. Paradoks? Nije. Sve ovisi o matematici. Kad smo u većini, onda smo "građani", a kad smo u manjini, onda odjednom postajemo Hrvati, Srbi ili Bošnjaci.

Ipak, moj film godine je "Mank" Davida Finchera, koji je snimljen u Netflixovoj produkciji. Film je snimljen po scenariju Fincherova pokojnog oca Jacka.

Pitao sam se zbog čega ovo policajci rade, nisu mi bili jasni niti njihovi niti motivi vozača BMW-a. Tako da sam odlučio temeljito istražiti sve okolnosti, klasično novinarski. I vrlo brzo su se sve stvari posložile.

Postoji, ipak, jedan fiktivni napad na američki Kongres koji je frapantno sličan događanjima od 6. siječnja: "opisala" ga je kanadska spisateljica Margaret Atwood u svom romanu "Sluškinjina priča".

Dio te šire društvene patologije je i medijska klima koja se na taj način stvara, u kojoj smo skloni sami za sebe govoriti koliko smo dobri, humani i slično.

U čemu se ovdje sastoji farsa? Pa u tih zastrašujućih dvanaest godina koliko traje slobodni pad jedne zemlje, a da se nitko živ nije pošteno ni počešao…

Pobjednik se, čim su se zatvorila birališta, već unaprijed znao, kao i na svim izborima dosada - pobijedili su svi, osim HDZ-a 1990 koji je priznao poraz.

U jednom svom romanu na kojem trenutno radim, a koji je i neka vrsta književnog eksperimenta, napisao sam i svojevrsni homage velikom piscu, referirajući se upravo na njegov slavljenički govor u Štokholmu...