Rezultati po autoru: Berislav JURIČ

Nitko nije u silnim upiranjem prstom uperio nečisti kažiprst u sebe i rekao kako snosi dio krivnje za odlazak, i kako neposustajanje u vladavini pod krinkom boljeg za svoj narod i svoje birače dok trpa sebi i svojima u nikad zasićene džepove, gura os

Sarajevo bliže srcu i džepu napadača na kupnju i daleko je teže na vagi na kojoj se sve vaga u ovoj zemlji a da se ne izvaga kako treba.

Prešlo se preko visoke politike, pa se prešlo i preko niske. Prešlo se preko opravdanja, upiranja prstom u druge razine, u druge ljude s istih razina u druge i u svoje s viših. Prešlo se preko života.

Mostar je dobio komad novog mosta. Nije se, kažu, željelo još čekati pa je svečano otvoreno ono što se uspjelo izgraditi u deset godina koliko su trajali radovi.

Sve nam je poskupjelo, ali je još jednom pojeftinio život u državi koja ne kažnjava ni preduboke džepove ni preduge jezičine.

Mnogi su poskupljenje goriva dočekali skromno, u krugu obitelji. Neki su se sjetili Svjetskog dana izbora. U BiH, zemlji koja ima grad bez izbora...

Kazalište u kući. Tako bi se mogla nazvati predizborna svađa među bošnjačkim politikama. Počela su i upiranja prstom jedan na jedan

Papagajska ponavljanja stvari, koje ne samo da su nam isprale mozak nego pomalo ispiraju broj stanovnika, ponavljači se ni trude izmijeniti pa upadamo u blato političke borbe u kojoj je sve isto.

Ugašena je još jedna strana ideja o novom licu na političkoj sceni, koju ni molitve na doručcima nisu mogle spasiti...

Silne su priče o modernim pokretima i snagama koje su spremne promijeniti zemlju na bolje a vidimo male, ali jednako ljigave, likove...

Tužno je bilo gledati postrojavanja, koja nemaju nikakve veze sa zbiljom, osim saznanja da uvijek ima spremih mahati jeftinim zastavicama uz jeftine ritmove i jeftine priče koje nas skupo koštaju.

S vremenom tako okameni čovjek na riječi jer se, nakon mora lažnih obećanja i mora nepotrebnih riječi, umori od uvjeravanja da je izrečeno istina i ostvarivo i da će samo jedno obećanje izmijeniti sve nam poznate svjetove.

Njihova dalekovidnost očituje se u tome što sve što može biti na proračunu puca po šavovima uz zakletvu da je jedino poslom ucijenjen glasač najbolji glasač na svijetu.

Mora se Bosna i Hercegovina mrdnuti ako ne želi postati zemlja proračunskih krvopija, ratnih zombija, ispranih mozgova, praznih klupa i tišine u porodilištima.

Uglavnom, kad se sve iščita, puzali smo. Jedni su puzali pred jednima, drugi pod drugima, treći po trećima. Sve ih više puže van, a svaka godina mandata bila je godina puzanja na mjesto u puzajućoj vlasti

I dok se trudimo biti najbolji glumci pod svjetlima što se prerano pale, u nama, bez obzira koliko se trudili hvatati se za izvanjska svjetla, ostaje naš mrak.

Ne posustaje Prvi u Hrvata s optimizmom i obećanjima iako je optimizam i obećanje izgubio na kandidatskom statusu naše zemlje za pristup u EU.

Zaškaklji nas tu i tamo poneki napisi o imovinskim kartonima kao da nismo imali dovoljno vremena, umjesto udaranja lajkova na njihove budalaštine, iščitati što imaju i što lažu da nemaju.

Nitko neće povući pitanje obnove poslije rata i sposobnost graditelja da ju sagrade tako da ju vjetar može srušiti. Vjerojatno je posao dobio sin nečije sestre.

Moglo se valjda, više licitirati za istinu, a manje se baviti licitacijama za skupe lokacije, skuplje javne nabavke i jeftinije poene.

Priča se o suživotima a nikako da se stavi konačna točka na susmrt na koju smo jedni druge osuđivali.

Bio je Božić nekada drugačiji. Nekad su i ''zabranjivali'' Božić, a onda smo dosanjali vremena kad ga svojim svjetlima i pogrešnim čulima pretvaramo u nešto što treba zabraniti.

Očito je da će se sve promjene u BiH zasnivati na šupljim komentarima šuplje priče i šupljim lijevanjem iz šupljeg u šuplje