Rezultati po autoru: Berislav JURIČ

Zna zlatna mladež što je najbolji recept, a to je zavući se što dublje i čekati da se ukaže prilika za sigurno uhljebljenje jer to je najjača politika svih stranačkih mladeži u državi.

I bez digitrona je lako izračunati da s prosječnom plaćom nema ni prosječnog života, a kamo li pristojnog življenja u zemlji njihovih pristojnih, ovlaštenih brojki.

BiH se još nije očitovala o vojnoj akciji Velike Britanije, Francuske i SAD-a u Siriji. Nakon izražavanja zabrinutosti zbog Južnog kineskog mora i nezaposlenosti i nestajanja struje u Gazi, šutimo.

I bježao bi naš lik za volanom, samo od sebe ne bi pobjegao, baš kao što bi i mi pobjegli samo da nam lekcije ne propadnu i da ne ispadnemo smiješni jer zakon zelenog čike očito ne vrijedi.

Licemjeri se zgražaju nad ovom informacijom s kojom se pepaju pojedini mediji i Povjerenstvo. Ne zgražaju se niti je tko mrdnuo prstom na nedavno objavljen višak ljudi na biračkim popisima.

I zbilja, kad čovjek malo zastane, kad pogleda unatrag – iako nam je previše gledanja unatrag – može samo vidjeti tragove rupa bez dna koje su oni što su bili u prilikama punili i, puneći ih, učinili vječito nezasitnim...

Dok su se svi pravili glupi i gluhi na informacije o prodaju domaćih telekoma i za to vrijeme trpali rodbinu i prijatelje u ta poduzeća, stigla je i službena potvrda – bit će prodaje.

Svima koji protrljaju oči jasno je da u državi, koja usvoji u jednoj godini tek osam zakona, mladi ne otvaraju firme za jednu marku niti ikakvu prednost imaju oni kojima nitko u obitelji ne radi. Osim prednosti na izlasku iz zemlje.

Malo je tko važnim smatrao istaknuti da je Prvi U Hrvata rekao kako je u BiH u pet godina, od 2013., Hrvata manje za 80.000.

Stado će, razjapljenih usta, gledati nova obećanja za ceste, slušati kako se neće zapošljavati preko štele, pušiti priče kako će novac dobiti oni koji ga zaslužuju…

U Neumu se, čije je prometno povezivanje još jednom ostavljeno za predizborno nadopunjavanje govorancija, priprema znanstveno pojašnjenje hrvatskog pitanja koje je svima jasno osim onima koji ga rješavaju.

Jedno takvo poduzeće, baš kao i sva ustrojena da vas maltretiraju šalterima, potpisima i plaćenim čekanjima, ponosno je što je mjesto u kojeg se pohranjuju svi oni za koje je netko unaprijed pohranio mjesto.

Samo naivni vjeruju da se u Mostaru pričalo jedino o politikama u regiji. Valjalo se dogovoriti kakav će se stav zauzeti po pitanju poteza malo većih igrača od onih kojima je adut ili šuplja priča ili šuplja šutnja.

Bilo bi lijepo kad bismo se, barem upola kao za maske, potrudili oko svoga čistog lica, kad bismo toliko brige vodili koliko će naše čisto lice ostaviti traga i koje bi mjesto zauzelo u nekakvom izboru najneskrivenijeg lica.

Iako se upitnik predao, upitnik je ostao nad mnogim glavama: kako mi ovakvi, i oni onakvi, možemo bilo gdje.

Nakon povratka iz Vatikana, naboj je vraćen na staro i spreman da se nabije još malo taman onoliko koliko je dovoljno da se uljuljani glasači ponovno zagriju na radnu temperaturu za zaokruživanje.

To može biti samo kod nas da vladajuća stranka jednog naroda bude protiv izjednačavanja prava tog naroda u drugom dijelu države. Dakle, vladajući Srbi su protiv boljeg položaja Srba u dijelu zemlje u kojem ne vladaju.

Nitko nije u silnim upiranjem prstom uperio nečisti kažiprst u sebe i rekao kako snosi dio krivnje za odlazak, i kako neposustajanje u vladavini pod krinkom boljeg za svoj narod i svoje birače dok trpa sebi i svojima u nikad zasićene džepove, gura os

Sarajevo bliže srcu i džepu napadača na kupnju i daleko je teže na vagi na kojoj se sve vaga u ovoj zemlji a da se ne izvaga kako treba.

Prešlo se preko visoke politike, pa se prešlo i preko niske. Prešlo se preko opravdanja, upiranja prstom u druge razine, u druge ljude s istih razina u druge i u svoje s viših. Prešlo se preko života.

Mostar je dobio komad novog mosta. Nije se, kažu, željelo još čekati pa je svečano otvoreno ono što se uspjelo izgraditi u deset godina koliko su trajali radovi.

Sve nam je poskupjelo, ali je još jednom pojeftinio život u državi koja ne kažnjava ni preduboke džepove ni preduge jezičine.

Mnogi su poskupljenje goriva dočekali skromno, u krugu obitelji. Neki su se sjetili Svjetskog dana izbora. U BiH, zemlji koja ima grad bez izbora...