Mostarce, one koji se još mogu trznuti, trznula je vijest kako je preimenovana Ulica Mile Budaka imenom Cvitana Spuževića. Razvukla se potom stara priča tko je kriv što nazivi ulica u Mostaru miruju dok se razvlači šutnja na mijenjanje lica ulica.
Malo je tko znao tko je Spužević i zašto su mu odjednom probuđeni studenti odali takvu čast. Ne sijevaju politička priopćenja ''s druge strane'' kako sijeva i za manje stvari. Sve se čini kako se opet dobrom kampanjom povlači pitanje tko želi mijenjati a tko ne.
To može biti samo kod nas da vladajuća stranka jednog naroda bude protiv izjednačavanja prava tog naroda u drugom dijelu države. Dakle, vladajući Srbi su protiv boljeg položaja Srba u dijelu zemlje u kojem ne vladaju.
Normalan netko nazvao bi to odricanjem i pokazivanjem srednjaka u lice. No kod nas je to samo politički potez u kojem duboki mozgovi imaju neko duboko opravdanje, ali ne i potrebu da to opravdanje podijele bilo s kim. Pa ni sa svojim narodom.
Slabo je, kako je mogla, odjeknula vijest da se muškarac u Tuzli polio benzinom dva puta i da je prijetio da će spaliti. Slabo kod nas prolaze vijesti o nepravdama, slabo se kačimo na vijesti o onima koji su na dnu. Više lajkamo azile za pse, horoskopske znakove i izmišljene lijekove u peršinima i narančama.
Naložimo se na zveckanje i novo prosipanje mašte nad mržnjama. Spalio se netko ili ne, manje nam je bitno. Samo da nije baš pored nas.
Propao je još jedan dogovor i izmjenama izbornog zakona u BiH. Predstavnici stranaka, nakon sijela kod prvog čovjeka Europe u BiH, izašli su i s ponosom rekli kako nitko ne odstupa od svojih zamisli.
Iako svi tvrde da rade najbolje za državu i narode koje predstavljaju, čini se kako rade najbolje na tome da vrijeme prođe bez dogovora. Nitko pak ne zahtjeva maratonsko dogovaranje onakvo kakvo je palo kad se morala donijeti odluka o trošarinama.
Ako se i izborni zakon mora mijenjati, onda je red da se sjedne i ne ustaje dok se ne dogovori. Ili je pak novac važnijih od svih ravnopravnosti o kojima slušamo?
Zavladala je zimska panika. Civilne zaštite pozivaju građane na oprez i ''apeliraju'' na one s kojima postoje ugovori da se pripreme. Dakle, oni koji bi trebali raditi mole se da rade, a građani se tješe mlakim obećanjima da neće biti nikakvih problema.
Dovoljno je vidjeti kako se nadležni brinu o suhim cestama pa da nam splasne povjerenje u njih ako zamislimo kakvu mećavu. Mole se bogovi po direkcijama civilnih zaštita da poštede predjele u kojima djeluju kako ne bi na vidjelo došlo što se sve smućkalo dok je nebo mirovalo i dok su se ovozemni bogovi raspojasavali nabavkama.
Panika je zavladala i oko radnog materijala o izmjenama izbornog zakona. Skočili su analitičari i matematičari. Građani se opet tješe...
Skromna trojka, pognutih glava stigla je u Vatikan i popričala s Papom. Kažu kako Papa odlično razumije stanje u BiH te da je zabrinut zbog odlazaka iz naše zemlje.
Pokazao je Papa da zna više od svete trojke zajedno – Oni ne razumiju stanje u zemlji kojom vladaju i ne zanimaju ih odlasci. Oni ne razumiju da se trebaju promjene dogovoriti a ne držati nedogovaranje kao temelj za vladanje i da ljudi uistinu napuštaju zemlju, da to nisu šuplje priče neprijateljske strane.
Kao da ih se nešto pita, zakukala je ljevica nad Mostarom, potpomognuta SBB-om, i zavapila za pomoći međunarodne zajednice da se postigne dogovor o održavanju izbora u gradu koji jede sam sebe.
Koliko je to mlaćenje prazne slame govori i više puta ponovljena odluka međunarodne zajednice da se neće petljati u dogovore, koju će vjerojatno morati ponoviti strankama koje misle da se bez dva velika partnera u krevetu, može dogovoriti išta nad Neretvom.
