Juan Manuel Fangio, za mnoge najveći vozač Formule 1 svih vremena
Juan Manuel Fangio, legendarni "El Maestro", za mnoge najveći vozač autoutrka svih vremena, rođen je na današnji dan (blagdan sv. Ivana Krstitelja), 24. lipnja 1911. u argentinskom gradiću Balcarce.
Njegovi roditelji, Loreto Fangio Herminia Dérano bili su iz provincije Chieti u talijanskoj regiji Abruzzo.
Imao je nekoliko nadimaka poput El Chueco (u slobodnom prijevodu "krivonogi"), zato što je kao dijete igrajući nogomet mogao savinuti lijevu nogu oko lopte pri udarcima na gol, i El Maestro ("majstor") - nadimak pod kojim je ostao upamćen.
Od najranije dobi Fangio je radio po lokalnim garažama i mehaničarskim radionicama, koristeći usput svaku priliku da, premda i na kratke distance, vozi neki od automobila ili kamiona.
Naime, kada mu je bilo 13 godina Fangio je prekinuo školovanje i počeo raditi kao pomoćnik mehaničara, a sa 16 godina već je nastupao kao mehaničar za mušterije svog poslodavca.
Osnovao je kasnije mehaničarsku radionicu i počeo voziti utrke, no nije imao dovoljno novaca za uspjeh, pa je razmišljao o odustajanju od njih. No njegovi su prijatelji i sumještani imali mnogo vjere u njega, te su mu 1939. samoinicijativno skupili ne baš malo novca neophodnog za nabavku sportskog Chevrolet Coupe za nastupe na velikim transkontinentalnim utrkama.
Uslijedio je niz velikih Fangiovih pobjeda, sve do zaustavljanja utrka u Argentini 1942, po zahuktavanju rata. Priča o karijeri vozača utrka možda bi i završila ratom da na vlast u Argentini 1946. nije došao general Peron, ambiciozan državnik spreman na razne načine poticati promociju Argentine u svijetu.
Jedan od njih bio je automobilizam, kupljeno je nekoliko trkaćih bolida i dana prilika vodećim argentinskim vozačima da se okušaju protiv europske elite. Fangio se pokazao kao najbolji, pa su ga poslali i u Europu, gdje je praktički odmah počeo pobjeđivati. Maestro je zapanjujućom lakoćom stigao na vrh, gotovo niotkuda.
Stekao je toliki ugled da je dobio ponudu da u sezoni 1950. nastupi za tvorničku momčad Alfa Romeo u novom natjecanju, Formuli 1. Premda su kasnije neki ostvarili više pobjeda, pa i naslova, njegove fascinantne rekorde nitko nikada nije, a najvjerojatnije ni neće oboriti: u samo 51 odveženoj utrci u svjetskom prvenstvu pobijedio je 24 puta, odvezao 23 najbrža kruga i 29 puta bio najbrži u kvalifikacijama.
Takav omjer pobjeda i startova nema niti jedan vozač, prije ni poslije njega. Još je fascinantniji podatak da je Fangio odvezao ukupno sedam punih sezona u Formuli 1, od čega je pet puta bio prvak, a dvaput viceprvak svijeta!
Ovaj rekord nadmašio je tek nakon 46 godina Michael Schumacher 2003. godine osvajanjem šeste titule Svjetskog prvaka.
Posljednji je naslov osvojio s 46 godina, počeo je voziti utrke u dobi kada današnji vozači iza sebe imaju već po dvadesetak godina karijere – i još mu je rat odnio ono što su, možda, trebale biti najbolje godine.
Titule je osvajao u bolidima Alfa Romeo, Mercedes-Benz, Ferrari i Maserati, bio je izniman u svakom bolidu koji bi mu došao u ruke. Juan Manuel Fangio se po završetku karijere vratio u Argentinu, a do smrti 17. srpnja 1995., bio je čest i rado viđen gost na mnogim utrkama diljem svijeta.
Fangio je bio počasni predsjednik ispostave kompanije Mercedes-Benz u Argentini od 1987., godinu dana nakon otvaranja njemu posvećenog muzeja, do smrti 1995. godine. Godine 2011., na stogodišnjicu njegovog rođenja, u sjećanje na njega širom svijeta su održavane različite svečanosti.
