Rat između Izraela i Irana tek je počeo. Premijer Benjamin Netanyahu najavio je da će Izrael nastaviti sa zračnim udarima "onoliko dana koliko bude potrebno" — što će vjerojatno potrajati nekoliko tjedana — s ciljem daljnjeg slabljenja iranskog nuklearnog programa i devastacije njegove vojske. Iran je već lansirao dronove i balističke rakete na Izrael i ima niz drugih opcija za odmazdu, iako su one ograničene. Iako je još krvoprolića vjerojatno, čak i neizbježno, nije prerano razmišljati o deeskalaciji i o tome kako bi ovaj rat mogao završiti, piše Foreign Policy.
Prva mogućnost je da Iran izvede nekoliko vrlo vidljivih vojnih napada na Izrael, proglasi svom narodu da je uzvratio udarac i nanio gubitke Izraelcima, ali brzo prihvati napore SAD-a i međunarodne zajednice za postizanje primirja.
Ukratko, nevoljko priznanje poraza uz očuvanje obraza. U biti, to je ono što je Iranov bliski saveznik, libanonski Hezbollah, prihvatio nakon izraelske kampanje protiv te skupine u rujnu i listopadu. Današnja izraelska kampanja u Iranu ima mnogo sličnosti s tom akcijom: razorni udari na vojnu infrastrukturu praćeni atentatima i napadima na rukovodstvo koji pokazuju duboku obavještajnu infiltraciju. Hezbollah, koji je raspolagao ogromnim arsenalom raketa i desecima tisuća boraca, pristao je na primirje uglavnom pod izraelskim uvjetima, a da pritom nije uspio izvesti učinkovit protunapad.
Iran bi se mogao naći u sličnoj situaciji. Njegovi napadi dronovima i raketama na Izrael nisu uspjeli, a ključni saveznici, osobito Hezbollah, samo su sjena onoga što su nekada bili, što upućuje na to da je njegova nekad pouzdana strategija odvraćanja postala neučinkovita. Razorni udari na iransko vodstvo koje je Izrael izveo mogli bi izazvati rasulo u vrhu vojske, otežavajući koordinaciju napada ili donošenje odluka u stvarnom vremenu. Iako Teheran tvrdi da brzo zamjenjuje ključne zapovjednike, učinkovitost novog vodstva tijekom aktivnog sukoba ostaje nejasna, a Izrael će vjerojatno ciljati i zamjene i njihove zamjene. Iran, naravno, ne želi kapitulirati pod vatrom, ali bi mogao odlučiti preživjeti i nastaviti borbu drugi put, umjesto da trpi daljnja razaranja.
Druga mogućnost je da Iran izdrži i uspije zadati nekoliko udaraca Izraelu — bilo terorističkim napadima, raketama koje probiju izraelsku obranu ili na druge načine — dok međunarodni pritisak na Izrael da zaustavi rat ne poraste. Nuklearni objekti u Natanzu i drugdje mogli bi pretrpjeti štetu, ali Iran bi mogao relativno brzo sanirati štetu.
Kada Izrael napadne svoje neprijatelje, u početku dobije kratkotrajnu potporu SAD-a i ključnih europskih saveznika, ali te zemlje ubrzo pozivaju na primirje. Francuska i Velika Britanija već su pozvale na deeskalaciju.
Izrael možda ne mari previše za mišljenje Europljana — koji mjesecima pozivaju na prekid vatre u Gazi — ali mu je stalo do stava SAD-a, posebice predsjednika Donalda Trumpa. Ako Trump izvrši stvarni pritisak na Netanyahua, Izrael bi mogao skratiti operacije, nadajući se da je već nanio dovoljno štete.
Bi li to vodilo ka produktivnoj diplomaciji, ostaje nejasno. SAD pod Trumpom zalažu se za novi sporazum o iranskom nuklearnom programu, premda trenutni nacrt neodoljivo podsjeća na Zajednički sveobuhvatni plan iz kojeg se Trump povukao 2018. Iran je pregovore shvaćao ozbiljno, uz očitu podršku vrha, premda napetosti oko obogaćivanja uranija i dalje postoje. Trump je već pozvao na povratak pregovorima, napisavši na Truth Social da "Iran mora postići dogovor prije nego što ne ostane ništa".
Takvi pregovori mogli bi biti primamljivi za Teheran: zemlja je u ekonomskoj krizi, a ukidanje sankcija zvuči primamljivo. Uz to, nakon izraelske destruktivne kampanje, Iran bi imao manje toga za izgubiti za pregovaračkim stolom. Ipak, učiniti to usred izraelskih napada politički je vrlo teško. Trump bi se hvalio svakim ustupkom, a Iran bi izgledao kao da popušta pod pritiskom — što bi u osnovi i bio slučaj.
Postoje i mračniji scenariji — i vjerojatni su. Jedan je da rat između Izraela i Irana preraste u regionalni sukob.
Prije izraelskih udara, Iran je prijetio napadima na američke baze na Bliskom istoku — napadima koji bi vjerojatno natjerali SAD da se uključi u bombardiranja. Dugogodišnja američko-izraelska sigurnosna suradnja te američka potpora Izraelu u protuzračnoj obrani mogli bi uvjeriti Iran da su SAD već u ratu s njim.
Iako SAD poriče umiješanost u napade, Iran bi mogao smatrati Washington suučesnikom, dok pregovori služe kao paravan za izraelske pripreme. Ako Teheran pregovore doživi kao dimnu zavjesu, američke mete mogle bi biti pod većim rizikom od odmazde.
SAD bi iz svojih razloga mogli i sami eskalirati sukob. Američki dužnosnici mogli bi smatrati da je Izrael odradio pola posla, a SAD bi mogli završiti ostalo, bombardirajući Fordow penetracijskim bombama i uništavajući ostatak nakon izraelskih udara.
Iran bi vjerojatno pozvao saveznike u Iraku, Libanonu, Jemenu i drugdje da napadnu Izrael, a ti saveznici bi mogli napasti i američke mete ako se SAD uključe. Tako bi se SAD mogle naći u ratu u Jemenu, Iraku i drugim područjima. Iran bi također mogao pribjeći međunarodnom terorizmu, što je ranije već činio.
Moguće je, iako zasad malo vjerojatno, da bi se američki arapski saveznici mogli uključiti. Jordanske oružane snage već su 13. lipnja presrele iranske rakete i dronove u svom zračnom prostoru. Slično je bilo 2024. Ako se SAD uključe, mogle bi koristiti baze u regiji i time uvlačiti te zemlje u sukob.
Posljednja mogućnost je da rat formalno nikada ne završi. Valovi masivnih izraelskih napada mogli bi prestati, ali bi sukobi niskog intenziteta trajali mjesecima. Izrael bi povremeno lansirao rakete ili provodio napade i atentate unutar Irana, dok bi Iran uzvraćao raketama, terorističkim napadima i sabotažama.
Iran bi mogao razvijati tajni nuklearni program izvan okvira međunarodne kontrole, koristeći izraelske napade kao opravdanje. Ako Izrael ne pogodi sva skladišta obogaćenog uranija, Teheran bi lako nastavio razvoj.
Moguće su i kombinacije scenarija. Primirje posredovano od strane SAD-a moglo bi biti korak prema širem nuklearnom sporazumu. Iran bi mogao privremeno popustiti, ali bi osvetu servirao kasnije — kroz terorizam i rat iscrpljivanja.
