Naama Levy, jedna od pet izraelskih vojnikinja koje su oslobođene tijekom siječanjskog primirja, otvoreno je govorila o svojem strašnom iskustvu zarobljeništva u Gazi. Na skupu u Tel Avivu istaknula je da su je izraelski zračni napadi tijekom sukoba plašili više nego bilo što drugo.
''Dolaze iznenada. Prvo čujete zvižduk, molite se da ne padne na vas, a onda – tutnjava i buka toliko glasna da vas paralizira, a zemlja se tresla'', opisala je Levy za Times of Israel.
Prisjetila se trenutka kada je jedan zračni udar gotovo ugasio njezin život. ''Svaki put sam bila uvjerena da je to moj kraj. Jedan od udara srušio je dio kuće u kojoj sam bila zatočena, ali zid na koji sam se naslanjala nije se srušio i to me spasilo,'' ispričala je.
Levy je naglasila i teške uvjete u kojima su zatočenici preživljavali. Danima je bila bez hrane i vode. ''Jednog dana nisam imala ništa, čak ni kap vode. Srećom, počela je kiša. Moji tamničari su stavili lonac ispred kuće u kojoj sam bila zatočena, a kiša ga je napunila. Popila sam tu kišnicu, dovoljnu za lonac riže, i to me održavalo,'' kazala je.
