Grad hrvatski stradalnik

Vukovar uoči izricanja presude: Šešelj je ohrabrivao i poticao da se naš grad sravni sa zemljom

Vijesti / Flash | 31. 03. 2016. u 07:32 K.K.

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U vrijeme dok se u Haškom tribunalu bude izricala presuda predsjedniku Srpske radikalne stranke Vojislavu Šešelju, koji je, između ostalog, optužen i za stravične zločine koji su se desile u neposrednoj blizini hrvatskog grada stradalnika, kako se još naziva Vukovar, predsjednik Vlade Hrvatske Tihomir Orešković će istodobno obilaziti vukovarsku bolnicu te Spomen dom Ovčara i odati počast stradalim.

Tom se posjetom, baš u tom trenutku, ocjena je, želi izraziti nada cijele Hrvatske da će Vojislav Šešelj biti proglašen odgovornim za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti počinjene između 1991. i 1993. godine nad nesrpskim stanovništvom u Hrvatskoj, ali i u Bosni i Hercegovini i Vojvodini u Srbiji.

U optužnici se navodi da je Šešelj, između ostalog, sudjelovao u regrutiranju, formiranju, financiranju, obskrbi, podršci i rukovođenju srpskih dobrovoljačkih jedinica, tzv. šešeljevaca, koje su osnovane i podržavane da bi pomogle u izvršenju ovog udruženog zločinačkog poduhvata činjenjem zločina.

Pred izricanje presude Šešelju na ulicama Vukovara mir i tišina. Reklo bi se uobičajno stanje.No, građani Vukovara, a posebno oni koji su bili u vrijeme rata u Vukovaru, u vrijeme njegove opsade od kraja kolovoza do kraja sudenog 1991. godine i preživjeli sve strahote kažu da im i dalje, kao da je jučer bilo, odzvanjaju zvuci granata, ali i Vojislava Šešelja.

Oreškovićeva minuta šutnje

To najbolje zna dr. Vesna Bosanac, ravnateljica vukovarske ratne bolnice i svjedokinja Haaškog tribunala u procesu protiv Vojislava Šešelja.

"Čula sam ga za vrijeme agresije i napada na Vukovar. I to nekoliko puta preko motorole kako je dolazio, kako je hrabrio i tjerao te svoje borce da moraju Vukovar što prije uništiti, da će sve sravniti sa zemljom. To sam čula. Osobno ga nisam vidjela u Vukovaru. Vidjela sam ga tek u Haagu jer sam bila tamo svjedok", prisjeća se ratne 1991. godine u razgovoru za Anadoliju dr. Bosanac.

Dr. Bosanac nije ni mogla vidjeti Šešelja kada je iz Borova sela ušao u "oslobođeni" Vukovar, jer je bila zatočenica u kasarni.

"Ali, držim i danas da je jedan od najodgovornijih ljudi za zlostavljanja i stradanja i u Vukovaru i u Bosni i Hercegovini. Očekujem kao i svi drugi koji su propatili da bude maksimalno kažnjen. Bez obzira što ta kazna nama ne može vratiti sve ono što smo preživjeli i što smo izgubili. Međutim, bilo bi pravedno da bude maksimalno kažnjen. Ta kazna na njega neće utjecati, očito, jer u svojim istupima nije nimalo promijenio svoje mišljenje i stav. No, to je nužno radi budućnosti svih mladih, radi svih onih koji se moraju osvijestiti što je napravila velikosrpska politika i u Hrvatskoj i u BiH i šire. Moraju se osvijestiti i saznati istinu da bi mogli krenuti dalje u bolju budućnost", smatra dr. Bosanac.

U dijelu vukovarske bolnice koji će danas obići i hrvatski premijer Tihomir Orešković osnovan je muzej kao trajno svjedočanstvo kroz koje strahote su prolazili bolesnici i ranjenici te 1991. godine. A, bilo je strašno. U prvim momentima, krajem augusta 1991. godine, padalo je dnevno u prosjeku oko 70 granata da bi se razaranja završila sa 1.000 granata koje su padale na bolnicu svakodnevno.

Prema podacima od travnja do 18. studenog 1991. godine u vukovarskoj bolnici je tretirano 2.230 ranjenika, a pri tome je urađeno blizu 1.000 većih operacijskih zahvata. Ipak, u bolnici je, iako se radilo u gotovo nemogućim uslovima, za to vrijeme rodilo i 16 beba.

U vrijeme obilaska Muzeja vukovarske bolnice ekipa Anadolije je zatekla predstavnike protokola Vlade Republike Hrvatske. I predsjednik Vlade Tihomir Orešković će danas u spomen sobi minutom šutnje odati počast ubijenim ranjenicima, medicinskom osoblju i civilima koji su nakon pada Vukovara odvedeni i ubijeni na Ovčari, a čija se imena nepekidno čitaju.

"Poginulo je preko 260 ljudi koji su odvedeni iz vukovarske bolnice. Do sada je iskopano 200 tijela na Ovčari, a za 64 se još traga. Među njima su većinom ranjenici vukovarske bolnice. Ima medicinskog osoblja, civila koji su se zatekli u bolnici. Dugo nismo znali, ni dan danas ne znamo kako su skončali. To je sve isto tako bio cilj velikosrpske politike da zatre svaki trag. Dugo nije bilo priznanja za Ovčaru, ali se to ipak, objelodanilo. Pravda je spora, ali dostižna. Iako ništa ne može vratiti ono što je oduzeto. Može jedino Božija pravda", navodi dr. Bosanac

Hladnokrvni Šešelj u Haagu

Navedeno je kako je iz vukovarske bolnice odvedeno najmanje 267 osoba, te da još najmanje 59 osoba koje je odvela jugoslovenska vojska odvela iz bolnice nije pronađeno i identificirano.Pripadnici JNA i srpskih dobrovoljačkih jedinica bili su krajnje osvetoljubivi prema ranjenicima i medicinskom osoblju kojih je nakon pada Vukovara ubijeno 15 na Ovčari uprkos činjenici da su ljekari i medincinsko osoblje u vukovarskoj bolnici pomoć pružali čak i ranjenim pripadnicima JNA.

"Bio je potpisan međunarodni sporazum sa Europskom promatračkom misijom i predstavnicima Međunarodnog crvenog križa za lokaciju bolnice. Taj se sporazum nije poštovao. Došla je jugoslovenska vojska i paravojska, dobrovoljačke grupe, između njih i poklonici Vojsilava Šešalja. Odveli su ranjenike i medicinsko osoblje i prekršili sve Ženevske konvencije. Ja sam bila u pritvoru, ali sam kasnije saznala šta se desilo. I do dan danas se borimo za istinu i pravdu", kaže dr. Bosanac.

Kada se dr. Bosanac u Haagu susrela oči u oči sa optuženikom Vojislavom Šešeljem očito je da ga ništa što je ona svjedočila o dešavanjima u ratnoj bolnici u Vukovaru nije posebno pogodilo.

"Obraćala sam se sudskom vijeću i odgovarala na pitanja. On je cijelo vrijeme sjedio i šutio. Nije ni riječi reagirao. Vrlo hladno je sve primio", navodi dr. Bosanac.

Samo nekoliko kilometara od središta Vukovara nalazi se Borovo selo koje i danas, kao i 1991. godine naseljava većinom srpsko stanovništvo. Upravo odatle, ka Vukovaru u osvajačke pohode krenule su jedinice JNA i srpski dobrovoljci među kojima je bio veliki broj pripadnika takozvanih šešeljevaca, kako su se nazivali poklonici predsjednika Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja.

Srpska trobojnica u Borovom Selu

Stanovnik Borovog sela Miroslav Maljenović u izjavi za Anadoliju na upit šta očekuje da će se danas desiti nakon čitanja presude Haškog tribunala Vojislavu Šešelju i treba li biti proglašen krivim odgovorio je:

"Šta ću ja misliti. Nemam ja tu šta misliti. To neka neko drugi kaže. Ja nisam nadležan za to. Ne mogu ja reći. Ne mogu suditi nikome. Neka sudi onaj ko mora".

Ipak, te 1991. Maljenović se dobro sjeća prolazaka Vojislava Šešelja kroz Borovo Selo. Kaže, nije njih dirao, jer je išao ka Vukovaru.

"Viđao se. Dolazio je. Prođe. Ja ga osobno nikada nisam vidio. Ali, prolazio je autom. On je bio Vukovaru koliko sam bio informiran. Nije bio ovdje. Nisam ga ovdje viđao", navodi Maljenović.Na pitanje o Ovčari i zločinima koji su se tamo desili rekao da je to čuo iz javnosti. Kaže kako kao Srbin osobno nije imao problema ni u ratu, ni nakon njega, a nema ih ni sada.

"Narod odlazi. Malo je napeto, ali dobro je. Nije bilo problema. Prema meni nije ništa bilo. Ali, vidi se svašta", naveo je Maljenović, koji kaže, kako zna da su neki imali, odnosno imaju određenih problema.

Interesantno je da se na zgradi Općine/Opštine Borovo Selo nalazi ne samo natpis napisan na latinici i ćirilici nego i srpska trobojka. Doduše, natpis na ćirilici je sa donjeg dijela zgrade nakon što je razbijen jedne noći premješten na gornji, a srpsku trobojku, kaže Maljenović, "nema ko šta da dira, jer je do nje i zastava Hrvatske".

Na oglasnoj ploči ispred zgrade općine se nalazi i oglas s natpisom: "Kupujem novčanice Republike Srpske Krajine (nekadašnja paradržavna tvorevina proglašena na teritoriji Hrvatske).

Vodotoranj svjedok vukovarskog stradanja

Kao podsjetnik na sve ratne strahote Vukovara i danas stoji objekat Vodotornja na ulazu u grad, koji je postao prepoznatljivi simbol grada Vukovara. Sa njega se sve do pada vijorila zastava Hrvatske. Kada bi jedna bila uništena, bila bi postavljena druga. Sve do pada Vukovara.
Na Vodotoranj je palo 600 granata.

On je jedina građevina u Vukovaru koja koja će izvana ostati neobnovljena, kao autentičan svjedok tragičnih zbivanja iz 1991. godine. Vodotoranj će biti memorijalno spomen obilježje. Osim Vodotornja, ratne rane Vukovara i dalje se vide na brojnim objektima kako u gradu tako i oko njega.

Kopirati
Drag cursor here to close