Svjedočenje

Suđenje za zločine u Bugojnu - ''Čuvar me poslao da uberem jabuku, pogodio me snajper''

''U Odvodama me čuvar poslao da mu uberem jabuku i tada me pogodio snajperski hitac. Hospitaliziran sam u bolnici i nakon 15 dana sam se mogao kretati'', rekao je svjedok.
Vijesti / Flash | 07. 05. 2024. u 16:22 BIRN

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Prvi svjedoci na suđenju za zločine počinjene nad ratnim zarobljenicima u Bugojnu ispričali su da su ranjeni 1993. tijekom izvođenja radova na prvoj liniji u Gornjem Vakufu i da je bilo smrtno stradalih.

Svjedok Božo Dominik je rekao da je bio pripadnik Vojne policije brigade Hrvatskog vijeća obrane (HVO) ''Eugen Kvaternik'' i da su bili u bazi koja se nalazila u hotelu ''Kalin'' kada su odlučili da se 24. srpnja 1993. predaju Vojnoj policiji Armije BiH.

50 ljudi odvezeno u Gornji Vakuf

U grupama su, kako je kazao, odvedeni u salon namještaja ''Slavonija'', a nakon par noći u školu ''Vojin Paleksić''. Iz škole su, prema njegovim riječima, odvedeni u Prusac, gdje je svjedok dehidrirao i završio u bolnici, odakle je vraćen u Bugojno. Spomeno je da su neki od zatočenika ostali u Pruscu i da mu od tada nije poznato što se dogodilo s njima.

''Nas 50 je odvezeno u Gornji Vakuf, od čega je 40 ostalo u gradu, a ostali su raspoređeni na druga mjesta. Bili smo u jednom ugostiteljskom objektu od 50 kvadrata koji smo zvali 'bazom'. Vođeni smo svugdje na radove, a ja sam najčešće išao na relej, na Krč i po potrebi'', posvjedočio je Dominik i dodao da su u Gornji Vakuf prebačeni polovinom rujna 1993. godine.

Svjedok se prisjetio da su linije Armije BiH i HVO-a u Gornjem Vakufu bile udaljene jedna od druge maksimalno 300 metara, da je kopao tranšeje, da je minobacačka granata pala 15-ak metara iza njega i da je nakon toga ranjen na prvoj liniji.

Pogodak snajperom

''U Odvodama me čuvar poslao da mu uberem jabuku i tada me pogodio snajperski hitac. Hospitaliziran sam u bolnici i nakon 15 dana sam se mogao kretati'', rekao je svjedok.

Prisjetio se i da je na kopanju rovova pogođen i preminuo Davor Jeličić, da su ga izvlačili i da je preminuo na pola puta, kao i da je u objektu gdje su bili smješteni na radovima ranjeno sedam ili osam zatočenika.

Dominik je kazao da je četvoricu zatočenika, među kojima je bio i on, Armija BiH vodila u akciju da nose nosila kada su izvođena borbena dejstva iza releja, da su se nakon 45 dana iz Gornjeg Vakufa vratili u Bugojno, na stadion ''Iskre'' da su išli pješke i da je ispred njih bila Vojna policija.

''Nema ništa od Zenice''

Spomenuo je i da su jedne prilike zatočenici sa stadiona trebali biti prebačeni u Kazneno-popravni zavod u Zenici, ali do toga nije došlo.

''Nas je 120 trebalo ići u KP dom u Zenicu. Tu noć su bila i četiri kamiona. Odjednom je došla naredba: 'Vraćajte se, nema ništa od Zenice''', rekao je svjedok.

Prije njegovog svjedočenja Sudsko vijeće je obaviješteno da je u Sud pristupio u pratnji pravnog savjetnika, koji nije ušao u sudnicu. Dominik je Obrani kazao da mu je udruga logoraša ponudila savjetnika i da je prihvatio, ali da nije posjetio prostorije udruge, već je telefonski obaviješten o tome.

Na pitanje Obrane Selme Cikotića, nije se mogao sjetiti da li ih je, osim vojne, u Bugojnu čuvala i civilna policija, a kada mu je predočen dio iskaza iz istrage u kojem je naveo da jeste, svjedok je rekao da je ''možda u toj postrojbi Vojne policije bio neki bivši policajac''.

Dominik je svjedočio na suđenju Dževadu Mlaći, optuženom u svojstvu predsjednika Ratnog predsjedništva Bugojno, i Cikotiću, bivšem zapovjedniku Operativne grupe Zapad Armije BiH. Mlaćo se tereti da je naredio ubojstva zarobljenika hrvatske nacionalnosti, a u optužnici se navodi i da je zaustavio transport zarobljenika u Zenicu zbog navodno sigurnosnih i tehničkih razloga. Cikotić je optužen da nije spriječio podređene pripadnike Armije BiH da počine krivična djela, kao i da je propustio da poduzme mjere zbog mučenja i ubojstava ratnih zarobljenika.

Pretučeni i prebačeni na druge lokacije

Svjedok Franjo Kasalo je ispričao da se, kao pripadnik Druge bojne HVO-a, predao Armiji BiH u srpnju 1993. godine, da su nekoliko dana bili u prostorijama škole ''Vojin Paleksić'', gdje su pretučeni i prebačeni na druge lokacije, ali i da je bio u grupi od 50 zatočenika koja je prevezena u Gornji Vakuf, gdje su bili duže od jednog mjeseca.

Kazao je da su kopali rovove na Krču i noću tunel kako bi se ''moglo kretati'', da su na izvođenju radova smrtno stradali Davor Jeličić i Željko Tabaković, te da je bilo i ranjenih, među kojima i on sam.

''Pala je minobacačka granata, ranjen sam u potkoljenicu'', rekao je svjedok i dodao da mu je ukazana pomoć ''koliko se moglo'', s obzirom na tešku situaciju tada u Gornjem Vakufu.

Zatočenici su, prema njegovim riječima, potom vraćeni na stadion “Iskre” u Bugojnu.

''Prozove te naveče, kesu na glavu, i izvodi'', prisjetio se svjedok.

Nakon što mu je Tužiteljstvo predočilo iskaz iz istrage u kojem je naveo da je zatočenike izvodila Vojna policija, svjedok je kazao da je ta formacija odvodila i dovodila zarobljene iz prostorije banke.

Nastavak suđenja je 15. svibnja, prenosi Detektor.

Kopirati
Drag cursor here to close