''Rušenje tornja predstavlja vandalizam za ovaj Grad'', tim riječima je Lovre Krešić, posljednji tehnički direktor Rudnika mrkog uglja 'Mostar', komentirao rušenje tornja nekadašnjeg rudničkog kompleksa u Mostaru.
Krešić je mišljenja kako je rušenje ovako skupe građevine čin za svaku osudu, te je Grad, kad ga već nije htio prenamijeniti u druge svrhe, trebao zadržati toranj kao simbol nekadašnjeg vremena.
''Mogli su preseliti Vatrogasni dom u taj toranj i lokaciju dati vatrogascima, zamislite koliko bi im to značio. Ali ne, kod nas dođu divljaci i ruše kako im odgovara. Naprave zgradu, prodaju stan i uberu lovu. Danas su u Mostaru, sutra u Njemačkoj'', govori za Bljesak.info Krešić koji se ovim poslom bavio 41 godinu.
Mostarski rudnik proizvodio je ugalj za široku potrošnju, te je grijao čitavo područje Hercegovine i dio Crne Gore. Iako je slovio za manje opasan rudnik, u odnosu na one u Bosni, Krešić se prisjeća kako ni rudari u Mostaru nisu bili pošteđeni nesreća i masovnih stradanja prilikom rada.
''Na gornjem šahtu nekadašnjeg rudnika, koji je bio povezan s drugim šahtom pored tornja, između kojih je strujio zrak i jamu napajao svježim zrakom, poginuo je 1945.godine moj otac, dok je masovnih nesreća najviše bilo u staroj jami, koja je bila na mjestu današnje zgrade Elektroprivrede'', sjeća se Krešić.
Nekadašnji tehnički direktor govori kako je 1925. i 1926. godina ostala zapamćena po velikim provalama vode, jer je mostarski rudnik bio bogat viškom vode, te dodaje kako su se često nosili i s pojavom požara te trovanjima dimom.
Za mišljenje o rušenju tornja u Mostaru kontaktirali smo i nekadašnjeg rudarskog nadzornika, Lazu Đurđevića, koji je u Rudniku mrkog uglja "Mostar" radio 40 godina, no koji nažalost, zbog lošeg zdravstvenog stanja, nije bio u mogućnosti dati komentar.
S Lazom smo imali priliku razgovarati prije nekoliko mjeseci, kada se, na predstavljanju knjige priča o rudarima 'Mostarski rudnici', unatoč tome što je radio težak i za život opasan posao, s radošću prisjetio trenutaka koje je proveo u rudniku.
''Poslovi su bili teški i opasni, a s obzirom na to da sam ja sam bio jedan od vodećih ljudi, imao sam obavezu odgovarati za ljude. Posebno se sjećam Dana rudara koji se slavio 21. prosinca i tad bi se sastajali i imali organizirano natjecanje po grupama. U ta doba su bili nagrađivani najbolji rudari i obično bi dobivali 13. plaću'', govorio je tom prilikom umirovljeni rudar.
Rudnik mrkog uglja 'Mostar' prestao je s proizvodnim pogonima 1985.godine dok je površinski kop, na kojem se vršila eksploatacija uglja, prestao raditi pred rat kad je već i bio pred kraj sa zalihama, te je bilo potrebno više rezervi da bi mogao opstati.
Podsjećamo, rušenje mostarskog tornja predviđeno je u petak, 8.srpnja, od 17 do 18 sati, te će na nekadašnjem rudničkom kompleksu biti sagrađen stambeno poslovni kompleks Oaza.
Na upit koliko je danas to područje uopće sigurno za gradnju bilo kakvog projekta, a naročito stambene zgrade, umirovljeni rudar Krešić kratko odgovara : 'Zavisi tko radi. U naše divljake nemam povjerenja'.
