Zatvoriti Vučjak

Mijatović pozvala vlasti da hitno osiguraju pristojan smještaj za migrante

„Držati ljude u takvim uvjetima je nečovječno i neprihvatljivo. Nikada taj kamp nije trebalo ni otvoriti'', smatra Mijatović.
Vijesti / Flash | 06. 12. 2019. u 14:38 Bljesak.info

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Postupanje s migrantima je test koji pokazuje koliko je neko društvo predano ljudskim pravima, kazala je na konferenciji za medije Dunja Mijatović, povjerenica Vijeća Europe za ljudska prava, nakon što je posjetila kamp “Vučjak“ i prihvatne centre u Unsko-sanskom i Sarajevskom kantonu.

Povjerenica za ljudska prava je istakla da je bila šokirana onim što je vidjela u „Vučjaku“, stravičnim i nehumanim uslovima života gdje su ljudi, uključujući i maloljetnike, zgurani u blatu na bivšoj deponiji smeća bez tekuće vode, odgovarajuće odjeće i obuće, sa strašnim sanitarnim i higijenskim uslovima.

„Držati ljude u takvim uvjetima je nečovječno i neprihvatljivo. Nikada taj kamp nije trebalo ni otvoriti. Trebalo ga je zatvoriti prije nekoliko mjeseci. Dobivala sam uvjeravanja, međutim, jedan od razloga zašto sam došla da vidim situaciju je i to jer nije došlo do zatvaranja. Vlasti ga sada jednostavno moraju zatvoriti, a ljude koji tamo žive preseliti i osigurati im pristojan smještaj“, kazala je Mijatović.

Što vlasti duže čekaju da nešto poduzmu, prema njezinim riječima, situacija postaje gora. Vlasti nemaju nikakvog izgovora da ne interveniraju jer broj ljudi koje treba preseliti nije veliki, kazala je Mijatović, dodajući da se radi o 500 do 600 ljudi, prenosi BIRN.

Situacija ispod bilo kakvog standarda

Mijatović je kazala da je podjednako zabrinuta situacijom gdje migranti i azilanti u Bihaću i drugim dijelovima BiH spavaju na otvorenom ili u napuštenim građevinama, te da je situacija ispod bilo kakvog standarda u ostalim prihvatnim centrima koje je posjetila, ali je sveukupno bolja u odnosu na kamp „Vučjak“.

„Vlasti Unsko-sanskog kantona su uradile dio posla, ali to nije dovoljno. Država se apsolutno ne uključuje da pomogne kantonu. Građani popunjavaju prazninu koju su vlasti ostavile. Vlasti bi trebale dati veću potporu takvim incijativama“, rekla je Mijatović.

Kaže i kako bi se Republika Srpska i Federacija BiH trebali uključiti i pomoći unaprjeđenju situacije i ravnopravno podijeliti odgovornost za prihvat migranata i tražitelja azila, ali da RS i nekoliko kantona u Federaciji za sada odbijaju preuzet odgovornost iz različitih razloga.

„Broj migranata koji se trenutno nalaze u BiH je nekih 8.000. Ne postoji apsolutno ništa što bi vlasti mogle reći da je to broj koji se ne može kontrolirati i da se tim ljudima ne može osigurati human i smještaj u toplim prostorijama. To je sasvim savladiv broj, a sredstva su na raspolaganju. Resursi se moraju koristiti djelotvornije“, kazala je Mijatović i dodala kako neki politički akteri doprinose širenju dezinformacija i pothranjuju strahove lokalnog stanovništva time što o migrantima šire potpune neistine.

Nefunkcionalan sustav

Trenutno nefunkcionalan sustav, rekla je ona, otežava identifikaciju migranata i njihovih potreba za zaštitom, osiguranje pristupa azilu, zaštitu žrtava trgovine djece, naročito maloljetnika bez pratnje, te da postoji potreba da registracija i upućivanje na druge državne agencije bude ekspeditivnija za što treba i bolja koordinacija vlasti.

Osvrnula se Mijatović i na praksu vraćanja migranata iz Hrvatske u BiH, te na izvještaje o nečovječnom ponašanju koje je, kako kaže, potpuno suprotno ljudskim pravima.

„Ovo pitanje sam u listopadu 2018. postavila premijeru Hrvatske, situacija se od tada samo pogoršala. Hrvatske vlasti moraju okončati praksu vraćanja migranata u BiH i obaviti neovisne istrage o kolektivnom protjerivanju migranata i zlostavljanju koje čine policijske snage“, kazala je Mijatović.

Odgovarajući na pitanja novinara, povjerenica Vijeća Europe je kazala da je stvar države BiH koja s međunarodnim organizacijama mora naći način da bar u zimskim mjesecima smjesti migrante i utvrdi žele li ići u Zapadnu Europu, ukoliko iz „Vučjaka“ ne bude željeli otići u Blažuj, kao i da im treba osigurati minimum onoga što su svi iz BiH imali kada su išli 1990-ih godina u Europsku uniju.

 

Kopirati
Drag cursor here to close