Dvostruka mjerila

Jesu li naoružani civili u Americi teroristi ili...?

Vijesti / Flash | 07. 01. 2016. u 23:03 Z.D.

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Obitelj Bundy sa naoružanim pristalicama zauzela je komad zemlje pod direktnom upravom federalne vlade SAD-a u državi Oregon. Iako prilično dobro naoružani idejom da će narednih nekoliko godina ostati u Nacionalnom utočištu za divlje životinje, u američkim medijima toliko zaokupljenim terorizmom tim povodom nema drame niti dramatičnih izveštaja sa terena.

Drame nije bilo ni kada su se pripadnici još jedne naoružane grupe ili policije, kako ih u Americi zovu, pojavili na ulicama Fergusona naoružani dugim cijevima tijekom prosvjeda zbog ubojstva afroameričkog dječaka. Bili su to “Čuvari časti”. Pa tko su svi ti naoružani ljudi?

Dugačka tradicija

Tradicija policije ili naoružanih civila dugačka je koliko i povijest SAD-a. Drugi amandman američkog Ustava, na koji se pozivaju promicatelji ideje slobodnog nošenja oružja i udruživanja u oružane grupe, glasi: “Dobro regulirana Policija neophodna je da osigura sigurnost i slobodu Države, a pravo ljudi da drže i nose oružje neće biti ugroženo.”

Prvi amandman američkog Ustava daje pravo Kongresu da pozove “policiju da sprovede zakon unije, suzbije pobunu i odbije invaziju'', piše Al Jazeera.

Godine 1792. donesen je Zakon o policijama, koji ih je definirao kao grupe sposobnih građana starijih od 18, a mlađih od 45 godina.

Iako doneseni u određenom povijesnom trenutku i za potrebe ondašnjeg vremena, upravo sve gore pobrojano služi kao temelj svima onima koji danas sebe nazivaju policijama i manje-više do zuba naoružani slobodno šetaju širom Amerike, a od prije pet dana pod okupacijom drže i komad zemlje federalne vlade.

Dobar dio tih naoružanih grupa sastavljen je od bivših pripadnika američke vojske, zatim onih koji se protive, kako kažu, “diktatu” federalne vlade, raznih skorojevića i sumnjivih likova, a većina njih veruje u superiornost bijelaca nad ostalima.

Dvadeset i četiri savezne države zabranile su privatne paravojne organizacije i policije, a isto toliko njih zabranilo je vojnu obuku bilo kakve vrste koja bi mogla značiti građanske nemire ili dovesti do njih.

Organizacija Južnjački pravni centar za siromašne (The Southern Poverty Law Center) u Montgomeryu, država Alabama, koja prati rad i aktivnosti paramilitarnih grupa, nedavno je poslala pisma državnim tužiteljima širom SAD-a, tražeći da hitno i odlučno primjene postojeće zakone. Centar procenjuje da postoji 190 paravojnih grupa u 36 saveznih država, a da bar 37 tih grupa ima veze sa organizacijama koje podrazumevaju ideje bijele supremacije nad ostalima.

Izvan zakona

Ako ste mislili da je obitelj Bundy prva koja je poduzela takvo nešto, onda treba podsjetiti i na slučaj iz 2009. godine, kada je paravojna formacija “Američke policijske snage” u košuljama smeđe boje tjednima patrolirala ulicama grada Hardena, država Montana. Iako su tvrdili da samo sprovode zakon, nisu odgovarali nikome i bili su izvan svih zakonskih i ustavnih ograničenja.

Obitelj Bundy i njihove pristalice zauzeli su Nacionalno utočište za divlje životinje u okrugu Harney, država Oregon. Taj okrug veći je od osam saveznih američkih država. Iste je veličine kao Ruanda ili Haiti. Ne ulazeći u razloge zbog kojih su okupirali federalnu imovinu, treba reći da do sada nitko nije ozlijeđen i da u utočištu za divlje životinje ne drže nikoga protiv volje.

Naprotiv, na njihov poziv, sve je više onih koji im se pridružuju.

Nakon svega, moglo bi se očekivati da američki mediji situaciju prate danonoćno i pomno, da televizijski helikopteri nadleću područje, da se na ekranima smenjuju analitičari. Ne. Toga nema.

A još je zanimljivije što se nijedan američki medij ne usuđuje da te ljude nazove teroristima.
Washington Post naziva ih “okupatorima”. Zapravo, bolji prevod bi bio “grupa koja je okupirala”. New York Times naziva ih “naoružani aktivisti” i “pripadnici policije”. CNN ih naziva “naoružana grupa”. NBC pravi čitavu reportažu pod nazivom “Upoznajte Amona i Ryana Bundya, aktiviste koji predvode oregonsku blokadu”. ABC optira sa “naoružani pripadnici policije” i tako redom.

Ovog puta nema razbojnika, nema ni “čopora vukova koji hara ulicama punim droge”, kako je novinar CNN-a Don Lemon slikovito opisao proteste i nemire nakon ubistva dvanestogodišnjeg crnog dečaka. O tome da neko Bandijeve nazove teroristima u američkim medijima niko i ne pomišlja ni u najluđim snovima.

Drugi protagonisti

Hajde sada da zamislimo istu ili sličnu situaciju sa drugim protagonistima. Na primjer Afroamerikancima ili nekim od pripadnika muslimanske zajednice u SAD-u. Upravo o tome nedavno je govorio novinar i član uređivačkog kolegija Washington Posta Johnatan Capeheart.
Između ostalog je rekao: “Zamislite naoružane demonstrante iz pokreta ''Black Lives Matter' koji zauzimaju ured federalnog tužitelja u Fergusonu ili naoružane aktiviste koji zahtjevaju reformu imigracijske politike koji zauzimaju prostorije granične policije u Teksasu.

Ili, zašto ne, Amerikance muslimane koji samo sprovode svoja prava zajamčenaa prvim i drugim amandmanom Ustava u nekoj od federalnih zgrada, prosvjedujući protiv antiterorističkog nadgledanja. Ne možete, je li tako? A zašto je to tako? Zato što se tako nešto ne bi ni dogodilo niti bi bilo dopušteno da se dogodi.

I evo nas nekoliko dana od oružane pobune zbog kontrole federalnog zemljišta i primjene federalnog zakona. I, ništa. Nema policije, federalnih agenata. Nisu ih nazvali razbojnicima, demonstrantima. Nisu ih čak nazvali ni teroristima, a to je upravo ono što ti ljudi jesu… Amon Bundy tvrdi da neće upotrebljavati silu da bi ostvarili svoja prava, ali da će, ukoliko budu napadnuti, odgovoriti oružjem kako bi se obranili. To je prijetnja. Prijetnja protiv vlade SAD-a i građana od bijelaca sa oružjem.

Vidjeli smo nenaoružane afroameričke dječake i muškarce koje je policija ubila za mnogo manje stvari. Zato oprostite nekolicini nas koji se pitamo koliko će trebati vremena da Bundy i njegove kolege teroristi budu smatrani odgovornim za jasno kršenje zakona.''

Dakle, da li su Bandijevi i njima slični teroristi? Za federalnu vladu mogli bi biti. Za američke medije izvjesno nisu, a nisu ni za pojedine dužnosnike, piše Al Jazeera.

Zamjenik direktora u Ministarstvu pravde savezne države Montana Denis Taylor jednom je rekao da bi mnogi željeli vidjeti kako se policija obračunava sa onima koji su navodno članovi policija, dodavši: “Mi to jednostavno nećemo raditi dok god netko od tih ljudi ne prekrši državne ili federalne zakone.”

Svake godine u SAD-u u pucnjavama bude ubijeno 30.000 ljudi. Više nego i u jednoj razvijenoj državi na planeti. Administracija predsjednika Obame više puta pokušala je zakonom uspostaviti kontrolu prodaje oružja i provjere onih koji ga kupuju. Kongres nije bio u stanju da takav zakon usvoji, pa je Obama bio prinuđen da donese takozvanu “predsjedničku izvršnu odluku”. Problem je što tu odluku može opozvati prvi naredni predsjednik.

Kopirati
Drag cursor here to close