Rezultati po tagu: Kolumna

Život, kaže jedna reklama, čine male stvari. Time vas pozivaju da njegujete jutarnji ritual uz njihov proizvod. Ovo je priča o ritualu koji skoro da izumire, k'o drevno žrtvovanje Bogu Sunca.

Sad vi mislite da ja želim neku hajku protiv gospodina Alića. Ali apsolutno ne. Od prvog dana mog novinarskog rada, a sada se to čini dalekih dvije decenije, nikada nisam smatrao da se vjerska vlast smije petljati u državnu

Vlasti, uključujući i međunarodnu zajednicu, izgradile su svih ovih godina jedno besmisleno društvo, gdje je sve podređeno vladajućim strankama i njihovim apartčicima na terenu, a kojima su kultura i znanost nepotrebni višak.

„Pamtim to kao da je bilo danas“ nije još jedan ukoričeni oblik podsjećanja na bolju prošlost, sasvim suprotno: knjiga je to koja ruši mit o kreativnoj sarajevskoj erupciji koja je širila granice slobode

Ako je škola temelj društva, bojim se kako su temelji odavno pustili vlagu, beton se rasipa, a armatura prohrđala.  Za sve ostalo tu je mastercard.

Ne mogu vjerovati da je Bosna i Hercegovina toliko nisko pala na društvenoj ljestvici da je normalno gotovo svakodnevno slušati o femicidu, ili budimo krajnje pošteni, ubojstvu vlastite partnerice.

Što se dogodilo da je Jandroković odjednom prekinuo "zavjet šutnje"? Pušu li u Europskoj uniji novi vjetrovi vezani uz notorni bošnjački "građanluk"?

Ako SDP BiH nije spremna da joj predsjedava politički uspješan Srbin iz Republike Srpske ili, suštinski je svejedno, Hrvat iz rahmetli Herceg-Bosne, onda SDP BiH ne treba postojati

Ne treba biti posebno oštrovidan pa ne skužiti kako živimo zadnje trenutke klasične slobode kretanja, kao krune čovjekovog napretka kroz dvadeseto stoljeće.

Nakon svega ovoga vi se pitate zašto ja toliko pričam o smrti dostojanstvenih primjera ljudske vrste, homo sapiensa.

Drugim riječima, bošnjački unitaristi mogu sve svoje presude pred Europskim sudom okačiti mačku o rep, ukoliko se s njima ne slažu druge dvije strane, Srbi i Hrvati.

Čovjek često u porazima u svakodnevnom životu zaboravi na svoju najveću pobjedu. Onu zbog kojeg bi se svaki životni poraz trebao činiti manjim, beznačajnijim i smiješnim. Pogotovo, ako je iznuđen.

Mi na Zapadnom ili kakvom li već Balkanu, mi nismo ni tamo ni ovamo. Ubijali smo se ranih '90-ih i do danas smo valjda prešli preko te majmunske faze našeg društva

Zatomiti vlastitu subjektivnost možda je najteža zadaća za jednog pisca koji piše o "našim ratovima". A općenito, umijeće ratne proze sastoji se u dilemi na koji način u književnost prenijeti one događaje, stvarne i autentične….

Rođeni u prvoj godini mira sada su na pragu tridesetih, a očekivanja su im navlas ista kao kod onih što su na početku rata imali dovoljno godina za pušku

Urbani način života podrazumijeva javni prijevoz. Gledajući po gužvi u rijetkim autobusima, mi smo u kamenom dobu. Na tvrdoj stini budućnost pišemo.

Kažu da će minimalna plaća biti 1200 konvertibilnih maraka, a ja im itekako vjerujem, jer i sad većina nas živi s toliko, kad se ubroji sedam poslova koje svaki domaćin radi da bi preživio od prvoga do prvoga.

Odmah nakon što je postalo jasno da je Donald Trump osvojio svoj drugi, nevezani predsjednički mandat, što se dogodilo tek drugi put u američkoj povijesti, romani "1984." i "Sluškinjina priča" doživjeli su strelovit rast prodaje…

Prvo socijalno, zdravstveno i redovna, dobra plata, a tek onda vjetrenjače i solari, rodni identiteti i abortus, mogućnost promjene spola i lomljenje jezika da bi se zvučalo korektno.

Nije lako Donaldu Trumpu. Još mu se otkucaji srca od ushićenja nisu vratili u normalu, još nije pošteno ni sjeo da malo dahne dušom, a odavde ga zasulo čestitkama. Valja to sad pročitati.

Činjenica je da se pročelje postaje srušilo iz čista mira, bez vjetra, bez potresa, bez ikakvog prirodnog ili natprirodnog uzroka. Srušilo se samo zbog uhljeba s kupljenim diplomama, koji misle da mogu bezočno krasti i da nitko neće primijetiti.

Ova nesreća zapravo je indikator vremena u kojem živimo, pogotovo tamo gdje vlada idiotokracija, gdje nestručnjaci, odnosno stranački apartčici, odlučuju o životu i smrti.

Treba vjerovati Kordiću kada kaže da se ne planira suprotstaviti svemoćnom Šefu koji će, iako toga nije svjestan – a nije ga ni briga – sa sobom penzionisati i HDZ BiH