Rezultati po tagu: Kolumna

Politička kasta koja ima ovakav narod, ne treba brinuti za svoju budućnost...

Dok se s jedne strane marketinški dobro isplative mržnje razvikuju na sva zvona, s druge se strane, pod krinkom nekih usamljenih ispada, šuti i bira razloge za prešućivanje.

Mazanje je to, jadno i nespretno, očiju domaćoj i svjetskoj javnosti. Skrivanje je to nedoraslosti aparata svih razina da se bori s bilo kakvim izazovom...

Ne treba biti toliki pametnjaković pa podvući crtu pod izgubljene četiri godine našeg života. Nije se napravilo ništa. Dobili smo samo nekoliko udaraca po džepu i bezbroj šamarčina po glavi.

Nije nam dugo trebalo da slavlje zbog hrvatskog nogometa pretvorimo, nakon nekoliko dana medijske pristojnosti, u novo bojno polje...

Samo je trebalo spustiti laktove, protresti mišiće i podsjetiti pamet da nitko ne vrijedi bez onog pored sebe i da borba nema smisla ako jogunjavo srljaš samo za sebe i za u sebe.

Ovdašnji narodi jedni na druge liče baš kada su sigurni da se jako razlikuju

Mogu engleski mediji dizati Garetha Southgatea u nebesa i zahvaljivati mu na svemu, ali je činjenica da je njegova ziheraška taktika dala Hrvatskoj priliku vratiti se u život!

Pojesti govno, nerijetko kažem da je to prvi recept da krenemo naprijed. Znači, priznati sam sebi da nešto što smo činili devedesetih možda i nije humano, lijepo, pristojno. I to je prvi korak…

Ubilo je, zavapio je Dodik, dvoje novinara besmrtnost Republike Srpske i po direkcijama iz Londona, naoštreni britanskim špijunskim oštrilima, spremni su srušiti nesrušivu Srpsku.

Redovito se u ovoj zemlji, koja postoji samo da hrani one što se nekako zaokruže na listovima, sve što je bitno za čovjeka strpa u dva, tri mjeseca pred izbore pa se škare podmazuju i oštre za vrpce.

Nema niti jednog razloga da ove mijenjamo: em znamo na čemu smo, em oni nas znaju u dušu i nešto malo mozga

Omogućavanje dostojnog života nije nešto čime se ova država bavi, niti to mi očekujemo

Ako vam treba što objašnjavati o njihovim razlozima, motivima, o njihovoj volji i predanosti, onda ste bome glupani.

Naše džepove još jednom koriste za svoje bodove. Poslije džepova, dolaze životi za njihove džepove.

Ramazan, osim što nije za viceve o Poslaniku, odavno nije ni za sise

Žalosno je bilo čitati navijačke komentare o novim sukobima u Siriji gdje se ovog puta otvoreno miješaju strane sile nakon skrivenih miješanja i stvaranja kaosa.

Iako smo u međuvremenu postali svjetski fenomen zbog političkog klinča koji ne popušta i neprovedenih izbora još od 2008., grad se u međuvremenu solidno relaksirao, ljudi su međusobno puno opušteniji...

Ma kako grubo zvučalo, nije ovdje važna ruka ili jedan prst. Nisu ovdje važni djedovi i nastavnici. Važna je pognuta glava, oštra za zabijanje u pijesak i glatka za uvlačenje po potrebi. Po mogućnosti zauvijek.

Da Čovića brine „narodni glas“, imao bi ili manje kose ili više kila...

Izbanalizirajmo, dakle, eto mi kao nismo navikli da se prodajemo za siću, mi kao neki veličanstveni narodi Božjega poslanja na Zemlji imamo svoje ja još od stoljeća sedmoga. Ja, i šta ima još?

A budući da je predizborno vrijeme, mogli bismo se naslušati i prijetnju gospođi i majčici pa i galama o tome kako sve snage s Južnog kineskog mora treba usmjeriti na opamećivanje Rusije koja ne zna što je najbolje za Bosnu. I Hercegovinu.

I bježao bi naš lik za volanom, samo od sebe ne bi pobjegao, baš kao što bi i mi pobjegli samo da nam lekcije ne propadnu i da ne ispadnemo smiješni jer zakon zelenog čike očito ne vrijedi.