Rezultati po tagu: Josip Mlakić

Povijest se na ovim prostorima nikada nije doživljavala prvenstveno kao znanost, već više kao daleki odjek partikularne epske tradicije i savršeno utočište za hulje svih boja, gdje više nije bilo toliko važno ono što ostaje zapisano...

Zar netko stvarno ozbiljno misli da je Njemačka toliko sluđena država da joj Bakir Izetbegović preko svojih marioneta poput Josipa Juratovića i Adisa Ahmetovića donosi rezolucije u Bundestagu?

Vodeći europski političari danas podsjećaju na Sharon Stone iz Verhoevenovih "Sirovih strasti": umjesto da svaki čas spuštaju gaće, europski političari "pragmatično" su odlučili i ne nositi ih.

Dati Bosni i Hercegovini status kandidata bez ispunjavanja bilo kakvih preduvjeta bila bi daleko najgora moguća opcija, jer se ti procesi u tom slučaju nikada ne bi pomaknuli s mrtve točke.

Tijekom svečanosti istaknuta je uloga Akademije u kulturnom i umjetničkom životu Hrvata u BiH s osvrtom na trenutnu političku situaciju u BiH…

Zasnivati svoju političku strategiju na sličnoj "matematici", što HS neskriveno čini, po kojoj glasaju "utvare" iz 1991. godine, nije samo rezultat nepriznavanja realiteta, već se tu krije nešto mnogo dublje.

Od sankcija Čoviću, da budem malo ciničan, najviše bi profitirali glasači HDZ-a, jer bi dobili "beskompromisnog" predsjednika, "koji nema što izgubiti", na što međunarodne organizacije nemaju nikakav odgovor…

‘Na Vrbasu tekija’ roman je koji andrićevskim stilom progovara o važnoj bosanskoj temi, o onoj za koju u dosada objavljenim tomovima nije bilo mjesta – samostanu u Jajcu.

Oko naših visokih predstavnika, pogotovo oko Inzka i Schmidta, ne treba gubiti vrijeme niti bilo što očekivati od njih. Oni su neokolonijalni upravitelji koji vode računa isključivo o interesima zemalja iz kojih dolaze…

U ovom primjeru na najbolji način se ogleda kolonijalna politika prema BiH u svoj svojoj nakaznosti, gdje morate raditi isključivo u korist vlastite štete…

Zbog čega je visoki predstavnik, očito uz odobrenje Amerikanaca, minirao dosada najozbiljnije pregovore oko Izbornog zakona, one održane prije mjesec-dva u Neumu? Odgovor na ovo pitanje daje dubinsku dijagnozu stanja u BiH bolje nego bilo što drugo.

Josip Mlakić, jedan od najplodnijih i najpopularnijih živućih hrvatskih književnika, izabran je u Razredu za književnost HAZU-a, kao dopisni član iz BiH.

Ovim romanom Mlakić je uspio gotovo nemoguće: ispisao je Andrićevim jezikom neispripovijedanu priču, uspio je rekreirati svijet koji nam je i blizak i dalek, svijet koji je ostao sačuvan u knjigama i kronikama.

'Na Vrbasu tekija' roman je koji andrićevskim stilom progovara o važnoj bosanskoj temi, o onoj za koju u dosada objavljenim tomovima nije bilo mjesta – samostanu u Jajcu.

Dakle, nakon što je završio Plenkovićevu "domaću zadaću", Stanković se mogao prepustiti peglanju lika notornog Sejde. Ta količina uvlačenja nekome u analni otvor odavno nije viđena u javnom prostoru. Finale ove priče uslijedilo je u "produžecima"....

Najviše razloga za slavlje zbog neusvajanja Izbornog zakona ima Bakir Izetbegović i njegova stranka, odnosno "probosanske snage" koje mu jedu iz ruke. Drugačije, kompromitirani Izetbegović nije mogao ni sanjati o nekom budućem participiranju u vlasti

Izetbegovićevih 60, odnosno 100 posto, raspoređenih uglavnom na četvrtinu teritorija Bosne i Hercegovine, dovoljni su samo za zidanje kula u zraku. Ili na fildžan-državicu smještenu na teritoriju na kojemu Bošnjaci danas čine značajnu većinu...

Radi se o prvorazrednoj antiratnoj literaturi u kojoj se rat gotovo i ne spominje, osim uzgred i sporadično. Zbog toga ovaj roman po svemu spada u onaj odjeljak dragocjenih antiratnih knjiga ispripovijedanih iz dječje perspektive...

Slični likovi, dakle, uspijevaju samo tamo gdje je od svake nade i vjere preostala tek nadnaravna "vjera u čudo" (i kladionice), te uspostavljeni kolonijalni mentalitet koji u velikoj mjeri karakterizira današnje bosanskohercegovačko društvo…

Postoje neki prijelomni događaji u našim životima, ili su nam se takvima učinili u trenutku kada su se dogodili, koje pamtimo cijeli život, i to s takvom živošću da nerijetko pamtimo i neke banalne detalje vezane za trenutak kad smo doznali za njih.

Film pati od brojnih scenarističkih nedostataka, a najveći je sporni i nategnuti "happy end", ali ga usprkos tome treba preporučiti za gledanje, jer u pojedinim momentima ima blagotvorni "anestetski" učinak koji, na žalost, traje kratko...

Radnja romana odvija se početkom rata u Donbasu, kada mladić Bogdan odlazi dobrovoljno u rat, gdje ubrzo teško nastrada. Bogdan iz rata izlazi unakažen, s teškim ožiljcima i bez sjećanja.

Je li se Izetbegović ovdje postavio kao sljedbenik Ante Pavelića ili Benjamina Kallaya? Nevjerojatna je količina gluposti koju ovaj čovjek može izgovoriti po minuti izgovorenog teksta, ali je još nevjerojatnija podrška koju dobiva u stranci...