Rezultati po tagu: Josip Mlakić

Zanimljivo je kako "sukob" na relaciji pušači-nepušači nekada nije postojao, sve dok vladajućima nisu zinule rupe u proračunu i kada im je ponestalo kostiju koje će bacati među svijet.

Imamo, dakle, jedan nerazmrsivi gordijski čvor u Federaciji BiH, koji je moguće riješiti isključivo intervencijom međunarodne zajednice, koja je taj čvor i zavezala, dok je stanje u Republici Srpskoj mnogo jasnije...

Mogu svi po bespućima interneta, znani i neznani, razapinjati građanina Handkea, Bazdulja i Kusturicu, jer to je u svijetu internet kanalizacija, u Bernersovoj digitalnoj utopiji, postalo pravilo.

Farsa, što je bosanskohercegovački specifikum, ne mora nužno nastati na temeljima tragedije. Može ona nastati i na temelju "komedije zabune", ili sapunice. Aktualna stvarnost nam i tu nudi obilje primjera…

Jasmila Žbanić je svojim filmom pokazala da je svaka kolektivna tragedija samo i isključivo matematički zbroj pojedinačnih ljudskih tragedija, i da njena filmska Aida uvjerljivo predstavlja sve srebreničke majke.

Sve što o tome treba znati je činjenica, potvrđena krvavim raspadom Jugoslavije, da jednu višenacionalnu zemlju ne mogu razbiti nikakvi non-paperi, niti bjelosvjetski crtači karata, već isključivo nacionalizam većinskog naroda…

U našem banalnom svijetu, gdje je riječ "izdajnik" univerzalno objašnjenje za sve, barem kada je riječ o sličnim slučajevima, Jovan Divjak je rijetka iznimka. Svesti Divjaka u tu kategoriju uvreda je zdravom razumu.

Problem dakle nisu teški bolesnici po hodnicima tamošnjih bolnica, nedostatak respiratora i brojne sahrane kojima svjedočimo ovih dana, već hrvatski jezik. Mašala!

Ništa se u Sarajevu nakon raspleta sapunice oko gradonačelničke kandidature Bogića Bogićevića nije promijenilo. Samo je nešto, što je većini van Sarajeva odavno postalo jasno, postalo jasno i onim najnaivnijima u Sarajevu…

A prošli tjedan dogodilo se čudo. Uskrsnuo je Šemsudin Mehmedinović, pomalo zaboravljeni SDA-ov jastreb, koji je u svibnju 2015. godine politički uškopljen, nakon što se kandidirao za predsjednika SDA protiv Bakira Izetbegovića osobno...

Kto je ta i što je ta Svjetska banka, da prostiš? Neka uboga sirotinja koju svojim kreacijama trebaju sponzorirati mladi bosanskohercegovački umjetnici, ako takvi u ovoj zemlji još uvijek postoje, zahvaljujući između ostalog i politici Svjetske banke

U današnjem svijetu sve se onom kunderovskom "nepodnošljivom lakoćom" pretvara u političko pitanje, od razvoja mobilnih 5G mreža pa do cijepljenja. Kineski Sinopharm svoje je cjepivo razvio pod paskom kineskog Ministarstva obrane.

U jednom svom romanu na kojem trenutno radim, a koji je i neka vrsta književnog eksperimenta, napisao sam i svojevrsni homage velikom piscu, referirajući se upravo na njegov slavljenički govor u Štokholmu...

Višedesetljetno djelovanje bosanskohercegovačkog HDZ-a možemo na vrlo jednostavan način svesti na isti zajednički naziv: radi se u suštini o kratkoj povijesti naricanja.

Vješti pisci prave velika djela podjednako od onoga što nije bilo i od onoga što je bilo, pretvarajući sve čega se dotaknu u ono što jeste.

Selmo Cikotić može krenuti korak dalje, elegantno riješiti tu krizu do kraja, dovoljno je samo neznatno unaprijediti "bugojanski model": smjestiti migrante ispod tribina nogometnog stadiona bihaćkog Jedinstva...

Jednostavnom računicom može se ustvrditi da su spomenute cijene višestruko uvećane. Da skupo plaćamo nešto što nam ne treba, odnosno ne služi svojoj svrsi.

Sredstva dobivena od MMF-a, dakle, završit će, pretpostavljam, u bespućima "duboke države", i saprid i sazad, kao što se to događalo i dosad, dok će jedan manji dio biti najvjerojatnije upotrijebljen za preventivno gašenje socijalnih nemira.

Na žalost, treba znati kako su mnoga velika herojska djela HDZ-ovih zastupnika ostala nezapisana, koja kao u drami "Šest lica traži autora" čekaju svoga Pirandella.

Osvrt na godinu koja je na izmaku započet ćemo s opširnijom opservacijom Josipa Mlakića, sjajnog književnika koji se potvrdio u svim žanrovima i dokazao kako se veliki književni opusi mogu stvarati u svakom kutku ovog planeta i na svim jezicima...

Nagrada Mirko Kovač pripala je Josipu Mlakiću za roman 'Skica u ledu'.

Mlakić kaže kako film koji govori o populaciji ljudi koji su oboljeli od PTSP-a što je možda jedan od najvećih problema u općini Uskoplje gdje pisac živi.